Sreten Perović, predsjednik DANU: Antifašizam je temeljni dio crnogorskog identiteta

POBJEDA: Što bi bilo da u Crnoj Gori nije bilo 13. jula?

PEROVIĆ: Ja zaista ne znam što bi bilo da 13. jula 1941. godi­ne nije bilo opštenarodnog Ustanka crnogorskog naroda (kako je izvorno glasilo njego­vo ime). Nije najbitnije što je to bio, u jugoslovenskim zemlja­ma i u porobljenoj Evropi, prvi opštenarodni ustanak protiv nacifašističkih okupatora, ali je simptomatično da mu je to prvijenstvo i u „samoupravnoj Jugoslaviji" indirektno ospo­ravano, jer je prije Trinaestog jula bio Sedmi jul, iako to nije bio ustanak, još manje opšte­narodni. Danas je to manje važno, ali nekad je bilo važno. U nizu istoriografskih „kom­promisa", dugo se zaboravljao onaj nepotpisani proglas u ile­galnoj „Borbi" iz novembra 1941. Autor tog proglasa je bio Josip Broz. U njemu je bilo na­glašeno: Ustani srpski naro­de, ugledaj se na crnogorski narod.

Od djetinjstva do danas pono­snim me činilo saznanje da je Crna Gora, uza sva svoja siro­maštva, kroz milenijumsku po­vijest - u borbi za slobodu bila među prvima. Trinaestojulski ustanak nije slučajna pojava, uzrokovana samo jednosmjer­nim ideološkim programom, iako je tu patriotsku energiju usmjeravala, organizovala i predvodila tadašnja Titova Ko­munistička partija (Jugoslavi­je). U srcu okupirane Evrope, jedan od najmalobrojnijih (ne najmanjih!) evropskih na­roda - crnogorski narod - ustao je da brani vjekovno pravo na slobodan život po cijenu najve­ćih ljudskih i svih drugih žrta­va

Što bi bilo da Trinaestog jula nije bilo? Svakako,bila bi još dugo odlagana, i od samih Crnogora­ca (i ne samo od onih koji se la­ko kupuju i prodaju), obnova makar i djelimične crnogorske državne suverenosti, priznanje nacionalne ravnopravnosti i određene kulturne samosvoj­nosti. Drugo je pitanje zašto se sve to, u godinama „samou­pravnog socijalizma", sve više topilo, tanjilo i pretvaralo u svo­ju suprotnost, čak i od onih ko­jima je to predstavljalo aksiomatsku ideju-vodilju u toku vlastitog učešća u narodnooslobodilačkoj borbi.

POBJEDA: Kako vidite svoju poziciju u nekoj budućoj, seriozno zamišljenoj istoriji cr­nogorske nacionalne litera­ture?

PEROVIĆ: U savremenom društvu veliku ulogu igraju klanovi, ali postoje i određena, ranije tajna a sada već prilično javna društva koja stoje iza ne­kog stvaraoca, razumije se - ne iz naročite ljubavi prema tom stvaraocu, nego iz određenih vlastitih potreba, interesa, ide­ja. Ja nikada, od samo početka do danas nijesam imao bilo ka­kvu grupu koja je organizovano stojala iza mene, koja me je po­dupirala. Imao sam, naravno, prijatelja - u Crnoj Gori manje iskrenih, u drugim sredinama manje interesnih. Ali, imao sam više onih kojima smetam nego onih kojima imponujem. Moja je ideologija bila i ostala: bolja, demokratskija, humanija, civilizovanija, kulturnija, samosvojnija Crna Gora ! Ne smatram sebe prvoborcem za takvu Crnu Goru, ali me iz tih nasto­janja, kojima početkom šezde­setih i sedamdesetih nije pripadalo mnogo crnogorskih stvaralaca - niko ne može zao­bići.

Krvavih devedesetih, u svojstvu generalnog sekretara, a od 1997. kao predšednik Crno­gorskog PEN-a), uporno sam zastupao crnogorsku (multi) kulturu, jezik, crkvu (ne kao vjernik, nego kao borac za os­novna ljudska prava). Danas, pogledajte na Internetu, nema me ni u popisu crnogor­skih književnika, crnogorskih dramskih pisaca, crnogorskih kritičara, crnogorskih prevodi­laca. A objavio sam gotovo osamdesetak knjiga, od čega dvadesetak knjiga lirike koja je prevođena na tridesetak jezika i u pojedinim zemljama (Make­donija, Rumunija) objavljena u više prevedenih knjiga. Nije­sam od onih koji vjeruju da nji­ma treba da pripada sve što mo­že pripasti stvaraocu, ali mi čini čast što me jedna strana akade­mija već drugi put (2013,2016) predlaže za Nobelovu nagradu za književnost. Ja sam, razumi­je se, najprije i najviše crnogor­ski pjesnik, pa tek onda, na pri-mjer, prevedeni „svjetski pjesnik" kojemu su Moldavci dodijelili titulu Doctor Honoris Causa, Makedonci - počasno državljanstvo, a Rumuni su ga dva puta predložili za Nobela. Najteže je biti pop u svojem se­lu! Kakvo će mjesto pripasti mom stvaralaštvu u budućnosti to neće zavisiti ni od mene niti od moje poezije; o tome će pre­suđivati oni kojima neće smeta­ti ni moji građanski niti moji književni stavovi.

POBJEDA: Kako vidite aktuelnu književnu situaciju u Crnoj Gori?

PEROVIĆ: Veći dio mladih i mlađih crnogorskih pisa­ca, među kojima ima veoma informisanih i darovitih - goto­vo bez izuzetka, i u poeziji i u kritici, zanemaruje kontinuite­te u nacionalnoj književnosti, kao da se prije njih ništa vrijed­no nije stvorilo, pa se često promoviše za moderno i postmoderno ono što je moja generacija otkrivala i uspješno ostvarivala prije više od pola vi­jeka. Mladi i njihovi promoteri najčešće prećutkuju sve što i danas stvaraju starije generacije, iako među tim ostvarenji­ma ima vrhunskih rezultata koje i te kako vrednuju razvije­nije kulturne sredine. Poziti­van izuzetak su književni i jezički stručnjaci Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.

POBJEDA: Uravo je ta grupa intelektualaca ukazala na skandalozan sadržaj Rječni­ka crnogorskog narodnog i književnog jezika. Da li je, ta­kva kakva jeste, ta publikaci­ja samo sramota CANU?

PEROVIĆ: Crnogorsko multi­nacionalno građanstvo nije za­boravilo mnogo od onoga što se godinama propagiralo i do­gađalo u CANU koja je i ta­da po imenu bila „crnogorska", a po eksplicitnim izjavama njenog predšednika i izvjesnog broja agresivnih akademika -suštinski necrnogorska ili anticrnogorska. Nadležni držav­ni organi vjerovali su da i ta i takva institucija može da se „iznutra popravi", da se odre­kne korifejstva anticrnogorske državne i nacionalne politike, da se javno distancira od izjava svojih agresivnih akademika i svojega predšednika, ali se to nije dogodilo! CANU je mnogi­ma imputirala neistine, vrije­đala ih, pokušavala da ih javno unizi, i od toga ni danas ne odustaje. To je najčešće činio predšednik CANU, a ostali su ga slijedili - ćutanjem ili jav­nom podrškom.

POBJEDA: Očekujete li da će se odlaskom aktuelnog predšednika CANU, kojemu uskoro ističe četvrti man­dat, nešto promijeniti, makar u odnosu prema Zakonu o CANU kojim je predviđena integracija sa DANU?

PEROVIĆ:Bilo bi normalno da dođe do realnijeg i pošteni­jeg odnosa i prema državi i pre­ma Dukljanskoj akademiji nauka I umjetnosti. Ali I posljednji primjer pokazuje da je to nere­alno očekivati. CANU je tužila Ministarstvo unutrašnjih po­slova i (ex) ministra Konjevića zato što je u maju 2014. godine MUP ponovo registrovao DA­NU kao nevladinu organizaci­ju. A do ponovnog registrovanja je došlo jer je CANU odbila da primijeni Zakon o CANU, po kojemu je trebalo da se spo­je dvije akademije nauka i um­jetnosti. I tu tužbu CANU usvaja Upravni sud, uprkos na­šem dokumentovanom i za svaku zdravu logiku validnom obrazloženju.

Ne vidim da može doći do spa­janja dvije akademije nauka i umjetnosti - DANU i CANU, kao što ne može doći do spaja­nja dvije pravoslavne srkve u Crnoj Gori - istorijske, domaće Crnogorske crkve i Srpske / svetosavske/ crkve. Dukljanska akademija ponovo ističe svoj raniji prijedlog, koji je sad konkretizovan i u nacrtu zakona o DANU: da i u Crnoj Gori, kao u mnogim evropskim zemljama (đe ravnopravno eg­zistira i po nekoliko akademija nauka od državnog značaja i interesa), rade dvije akademi­je nauka i umjetnosti, ravno­pravne po pravima i odgovor­nostima, koje će međusobno sarađivati i programom i rezul­tatima rada što više državi i na­prednijem životu građana do­prinositi.

POBJEDA: Godinama ste bili angažovani u Leksikograf­skom zavodu Crne Gore. Osjećate li ličnu odgovornost zbog činjenice da Crna Gora nema Encikopediju Crne Go­re?

PEROVIĆ: Sve bi bilo dobro kad bi odgovornost mogla da se svede na mene kao direktora Zavoda i glavnog urednika za kulturu i prosvjetu u projektu Enciklopedija Crne Gore (ECG). Na žalost, u pitanju su složeniji društveni odnosi. Ta­dašnjem državnom vrhu i Skupštini RCG trebalo je četiri godine da formira Redakciju i Savjet ECG i LZCG, i to po principu da je u članstvu ovih tijela zastupljena i „druga stra­na". Ta druga strana, nekoliko godina kasnije, po sugestiji ili zapovijesti iz memorandum­skih krugova - dovela je do ukidanja LZCG i prenošenja pro­jekta ECG u CANU, koja ni za više godina nije pripremila niti prvi tom ECG. Prije tri godine Vlada je formirala komisiju ko­ja je, nakon više sastanaka, predložila obnovu crnogorske leksikografske institucije. To je Vlada usvojila i tu se stalo. Do­kad? Viđet ćemo.

POBJEDA: Zašto, decenijama nakon što se Crna Gora vratila sebi samoj, taj projekat stagnira?

PEROVIĆ: Institucije se u Cr­noj Gori, ne od juče, stvaraju i razaraju prema procjeni koja nije uvijek u suodnosu sa potrebama prosvjete, nauke I kulture. Enciklopedija je složen projekat i za nju je potrebna jaka institucionalna i finansijska podloga. A prije svega- po­trebna je volja i odluka da se takav projekat ostvaruje. Enciklopedija je duhovni autoput za svaku državu, pa i za Crnu Goru. Žalim što nije omoguće­no Leksikografskom zavodu CG i onom dijelu njegovih stručnih leksikografa koje je predvodio prof. Ratko Đurović, kao glavni urednik ECG, da nastavi rad; danas bi višetomna Enciklopedija CG bila u bibliotekama i u našim domovima.

Kapitalan naučnoistraživački poduhvat

POBJEDA: Vi ste glavni urednik monografije „Dukljanski knez Sveti Vladimir" koja je glavnim spomeni­kom obilježavanja hiljadugodišnjice crnogorske državnosti.

PEROVIĆ: Monografiju je pripremala i publikovaia Fondacija „Sveti Petar Cetinjski", a na njenoj pripremi je radi­la ekipa crnogorskih i makedonskih stručnjaka pune tri godine. Obišli smo sve okolne zemlje i snimili freske,ikone i grafike - na kojima je lik Sv. Vladimira; a na Svetoj Gori, u bugar­skom manastiru Zograf, uspjeli smo da dobijemo dozvolu da snimimo i lobanju našeg Kneza (kome je glava odrubljena u tadašnjoj makedonskoj prijestonici Prespi 4. juna 1016. godi­ne). Objavili smo u toj knjizi i novopronađene i tek za ovu priliku prevedene tekstove, i to je zaista jedan kapitalan naučnoistraživački i izdavački poduhvat. Ali još nijesmo sakupili obećane donacije i pomoć nadležnih državnih organa - da bismo mogli da isplatimo bar skromne honorare autorima zastu­pljenim u monografiji. Luksuzna mono­grafija je objavljena na crnogorskom jeziku (jotovanom sa 32 slovna znaka) u 1016 numerisanih primjeraka, a na engle­skom jeziku zasad samo u 100, takođe adekvatno opremljenih primjeraka. Ovih dana monografija će izaći i kao skraćeno, popularno izdanje, koje će se distribuirati uz Pobjedu.

Pobjeda