To se pokazalo i kod Vladice Rajkovića, koji je silovao i ubio trgodišnju djevojčicu, a dvadesetak dana prije toga i Draganu Stanković, pišu "Večernje novosti".
On je ispitivan zbog nestanka Stankovićeve, čak i na "detektoru laži", ali mašina nije pokazala da ima veze sa tim slučajem. Tek kada je uhapšen zbog monstruoznog zločina nad djetetom, priznao je i ubistvo komšinice.
"Psihopata nema empatiju, osjećaj krivice ili moralne ograde. Oni ne osjećaju strah, agresivni su i bezosjećajni na ljudsku patnju. Imamo posla sa prvoklasnim lažovima, koji nemaju strah od toga", opisao je Dragan Mijović, zamjenik načelnika Nacionalnog kriminalističko-tehničkog centra (NKTC) MUP Srbije i jedan od najvećih autoriteta među poligrafistima u Evropi, razliku između "običnih" lažova i psihopata. Prve, kaže, "hvata" poligraf, kod drugih je nemoćan.
Svako testiranje na "detektoru laži" počinje isto. Prethodi mu razgovor između onog koji se testira i poligrafiste. Na osnovu tjelesnih reakcija, koje očitava "detektor laži", poligrafista pogađa da li je osoba koja se testira rekla istinu. Osim, ukoliko preko puta njega ne sjedi psihopata. Tada reakcije nema i ne zna se da li govori istinu ili laže.
To bi laički i ukratko bila razlika između lažova i psihopate. Ovaj prvi ne može da "prevari" mašinu i nesvjesno se odaje. Psihopata ne. On ima istu reakciju na izgovorenu laž, ali i na istinu. Razlika ne postoji.
Poligraf, praktično, lovi strah od otkrivanja laži. Kad neko kaže nešto što nije istina, on osjeća teskobu i strah da će to biti otkriveno. I ima tjelesne reakcije poput ubrzanog rada srca, znojenja, promjene krvnog pritiska, ritma i dubine disanja, oksidacije krvi... Kod psihopata takve reakcije izostanu. To, međutim, ne znači da je takva osoba nevina. Tu je zamka, jer treba uočiti da je riječ o psihopati, a ne o nevinom čovjeku i osloboditi ga krivice. Potrebne su druge kriminalističke metode za dokazivanje, dodaje beogradski list.
