Brđanin, prema ovom diskrecionom pravu ministra, a bez raspisivanja internog oglasa, više nije službenik Uprave policije, već MUP-a, a novim imenovanjem dobija i veće zvanje, koje prema važećem zakonu više nije moguće mijenjati u nižu poziciju.
Ipak, najveća nepoznanica je kako je Danilović zamislio da Brđanin pokriva jedno od najosjetljivijih mjesta u MUP-u, jer uprkos njegovoj ministarskoj samovolji, njegov specijalni savjetnik za to nema zakonom predviđenu licencu.
Prema nezvaničnim saznanjima DN, riječ je o dozvoli za pristup podacima, koji nose oznaku "tajno" i "strogo tajno'; koju izdaje Agencija za zaštitu tajnih podataka, uz saglasnost Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Upućeni sagovornici tvrde da Brđanin još nije dobio takvu dozvolu i da bi svaki pokušaj pristupa toj vrsti podataka iz internih istraga, bio nezakonit.
Kako će ova kontradiktorno st u praksi funkcionisati jo š nije poznato, s obzirom da je riječ o izuzetno odgovornom radnom mjestu, koje je formalno upražnjeno od kada je glavni inspektor Rajko Peković imenovan za direktora Policijske akademije sa mandatom od četiri godine.
I sam Brđanin je ranije, kao načelnik kotorske policije, bio predmet interne, kao i eksterne istrage policije i tužilaštva, koja je imala sudski epilog, ali i oslobađajuću presudu. Starješine policije su tada i sada tvrdile da je Brđanin na mjerama tajnog nadzora bio sedam mjeseci, ali zbog drugih sumnji, koje nijesu mogli da dokažu. Mada ni dokazi da je omogućio sedmorici stranih građevinskih radnika da ilegalno borave u Crnoj Gori, nijesu bili uvjerljivi, kako za sud, tako i za javnost, te je oslobađajuća presuda bila i jedina objektivna odluka.
Međutim, menadžment policije na njegov teret stavlja mnogo teže breme, a to je nedostatak inicijative u borbi protiv kotorskih kriminalnih grupacija, a neke od njih su nastale i osnažile za vrijeme nj egovog rukovođenj a policijom u tom gradu.
Iako je sasvim jasno da Brđanin i njegovi saradnici nij esu imali snagu da uđu u borbu protiv mafljaških klanova svjetskog formata, njemu se spočitava nedovoljan broj inicijativa i obavještajnih podataka upućenih kolegama iz Sektora kriminalističke policije, pa je njegova "potkovanost" teorijom ostavila trag samo u pisanju Pravilnika o primjeni Zakona o krivičnom postupku.
U praksi, odnosno, na ulici, prema riječima njegovih starješina, situacija je izgledala drugačije. Policija u Kotoru nije bila odvažna da stane na put kriminalcima, koji su u tom gradu pravili svoju bazu. Naime, policajci se nijesu usuđivali da zaustavljaju i pregledaju vozila bezbjednosno interesantnih osoba, da iniciraju pretrese njihovih kuća, stanova, lokala i drugih mjesta gdje su se skupljali, da traže asistenciju specijalnih jedinica i druge radnje, koje su im bile na raspolaganju...
Osim ove tamne strane medalje, postoji i ona ljepša, takođe upečatljiva, poput osmomartovskih ruža, koje su policajci dijelili sugrađankama nježnijeg pola.
Dnevne novine, cdm
