To je i potvrda najvećeg zakonodavnog organa da projekat može da počne, nakon potpisivanja ugovora i obezbjeđivanja svih preduslova da prva faza, faza istraživanja, startuje, pišu Dnevne novine.
Mnogi smatraju da je upravo ova faza projekta i najznačajnija sa stanovišta države jer će se, nakon skoro stotinu godina od početka valorizacije ovog resursa u Crnoj Gori, napokon znati imamo li ili ne ovaj potencijal.
Iako su istraživanja u našoj državi obavljana u više navrata, sa čak 16 bušotina u kopnenom dijelu u periodu 1949-1966. i istraživanjima koje je poslije 1973. godine, tada državni, Jugopetrol uradio preko 10.000 kilometara 2D seizmičkog profila na moru, 1.250 km 2D na kopnu i 400 km 2 3D seizmičkih istraživanja, u saradnji sa stranim naftnim kompanija, u kontinentalnom i pomorskom dijelu Crne Gore.
Tri bušotine izbušene su na moru i to na dubinama od 4.750, 3.700 i 4.606 metara, dok je jedna bušotina 5309 metara dubine izbušena u neposrednoj blizini obale. Međutim, ipak je malo građana Crne Gore koji se sjećaju da su takvi projekti uopšte rađeni.
Sama faza istraživanja, prema ugovorima, traje četiri plus tri godine. Istraživanje se vrši tako što u dij elove podmorj a koji su dodijeljeni kompanijama, uplovi brod za seizmička istraživanja, koji se od ostalih brodova koji svakodnevno plove našim dijelom Jadrana gotovo i ne razlikuje.
Ono što je manje poznato crnogorskoj javnosti jeste da će se prikupljanje podataka sa rena, laički rečeno, obavljati upravo sa tog broda i to prikupljanje se mjeri nedjeljama. Nakon toga brod odlazi, a podaci se obrađuju u matičnim kompanijama.
Bitno je naglasiti da to neće biti u sezoni. Takođe, propisano je strogo poštovanje perioda migracije i sezonskih efekata kako bi se zaštitila morska fauna i biodiverzitet, zabrana vršenja istraživanja tokom perioda migracije i parenja morskih sisara, obaveza sprovođenje procjene uticaja na životnu sredinu prije svake aktivnosti, uključujući detaljno snimanje morskog dna zbog utvrđivanja osjetljivosti biodiverziteta, ograničenje sprovođenja aktivnosti u zaštićenim područjima, arheološkim nalazištima, ribarskim zonama, minskim područjima, pomorskim putevima, Natura 2000 zonama, kao i obavezna primjena EU Direktive o bezbjednosti naftnih i gasnih operacija u podmorju, kao da je ta Direktiva u cjelosti prenesena u crnogorski pravni sistem.
Da turizam i ribolov idu sa naftom i gasom pokazuju primjeri susjednih država. Tako Hrvatska ima 18 proizvodnih gasnih bušotina u Istri. Ipak, gotovo da niko nije čuo da je Istra centar proizvodnje ugljovodonika u Hrvatskoj, ali su svi čuli za Istru kao turističku destinaciju.
Slično je i sa Italijom. Do skoro je podatak da naši prekomorski susjedi imaju 1.358 istražnih bušotina, da je aktivno više od 110 proizvodnih gasnih bušotina i 38 naftnih, bio nepoznanica za većinu naših građana. Međutim, svi znaju da je Italija jedna od najrazvijenijih zemalja u ovom dijelu svijeta ne samo u turzmu, već i u ribarstvu.
Ministarstvo ekonomije je prije nekoliko dana najavilo da je usaglasilo i predloge ugovora o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika na dva bloka sa grčkom kompanijom Energean Oil&Gas. (cdm/dnevne novine)
