Šta to konkretno znači, nikome nije poznato, sve dok se službeno ne objavi imenovanje vatikanskog administratora, ali pretpostavlja se da bi to značilo da će Međugorje dobiti status svetilišta kojim će upravljati papin upravnik, ali da će za župu Međugorje i pastoralne aktivnosti, kao i dosad, biti zaduženi franjevci Hercegovačke franjevačke provincije, piše Večernji list.
Posmatrano sa strane, vatikanska uprava nad Međugorjem zapravo je situacija u kojoj bi sve strane trebale biti na dobitku, a niko na velikom gubitku. Hercegovački fratri ostaće bez dijela samostalnosti u odlučivanju, ali će im s leđa pasti veliki teret u odnosima s mjesnim biskupom jer Vatikan na sebe preuzima svu odgovornost i, potpadanjem Međugorja pod njegovu izravnu ingerenciju Međugorje postaje “eksteritorijalno” u lokalnim okvirima, koji su svih ovih 35 godina bili opterećeni golemim bremenom odnosa lokalnih biskupa prema međugorskom fenomenu. A bilo je svakakvih pokušaja da se to prevlada, čak iz samog Vatikana, odakle se svojedobno razmišljalo čak i o prekrajanju biskupijskih granica, tj. podjeli sadašnje Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije, pri čemu bi Međugorje trebalo pripasti novoj Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji, ali od toga se odustalo.
S druge strane zadovoljan može biti i mostarsko-duvanjski i trebinjsko-mrkanjski biskup mons. Ratko Perić jer autoritet Vatikana biće garant da ondje neće biti nikakvih zastranjenja ili sablazni. Misli se čak da je želja da se Međugorje stavi pod upravu Svete Stolice odgovor na brojne pritiske i akcije upravo mjesnog biskupa mons. Ratka Perića na vatikanske strukture svih ovih godina, premda postoji i jedna teorija da je popularnost Međugorja zasmetala velikim svetištima Lourdesu i Fatimi, pa su i oni snažno lobirali da se Međugorje stavi pod vatikansku upravu, piše u svojoj analizi Večernji list.
