- Nakon smrti roditelja ostao sam sam. Hvala Gospodu Bogu uza sebe imam anđele i ove pse koji mi prave društvo. Oni su mi najbolji prijatelji. Kao neuropsihijatrijski slučaj imam penziju od 111 eura, ali sam je dao kao zalogu za kredite drugima koji me sada i ne vide, tako da mi jedva preostane tri eura mjesečno. Preživljavam od novca koji sakupim proseći na ulici. Bude dana da nemam ni za hleb, pa sam primoran da preturam po kontejnerima kako ne bih umro od gladi. Niko od nadležnih me ne obilazi, ni znaju u kakvim uslovima živim, a možda ne znaju ni da postojim. Nemam kreveta. Dušeke na kojima ležimo ja i moji prijatelji psi sakupio sam sa smetlišta. U slučaju da nađem parče hleba ja ga podijelim sa psima jer ne mogu gledati da su gladni. Nemam ni gardarobe, a nema ni gdje da se okupan – priča Beganaj, apelujući na nadležne da mu pomognu.
Saznavši za težak život Januza Beganaja reagovao je nikšićki Crveni krst koji mu je posredstvom „Dana” uručio paket hrane i sredstava za higijenu.
Beganaj je zahvalan na ovoj donaciji i ističe da bar neko vrijeme neće morati da brine za hranu, pa iako ne isprosi koji euro, te da ni njegovi psi neće biti gladni. (Dan)
- Portal Analitika/
- Društvo /
- NIKŠIĆ: Živi sa čoporom pasa lutalica
NIKŠIĆ: Živi sa čoporom pasa lutalica
Među velikim brojem romskih porodica koje žive u tri romska naselja u Nikšiću ima puno onih koji žive u potpuno neuslovnim objektima, bez komada namještaja, zaboravljeni od svih. Takav prijer zabilježili smo u naselju pod Trebjesom koje broji sedamdesetak porodica. Januz Beganaj (47) u baraci živi sa petnaest pasa lutalica koje je kaže pripitomio samo da ne bi bio sam.
Portal AnalitikaIzvor