Društvo

NIKŠIĆ: Živi sa čoporom pasa lutalica

Me­đu ve­li­kim bro­jem rom­skih po­ro­di­ca ko­je ži­ve u tri rom­ska na­se­lja u Nik­ši­ću ima pu­no onih ko­ji ži­ve u pot­pu­no ne­u­slov­nim objek­ti­ma, bez ko­ma­da na­mje­šta­ja, za­bo­ra­vlje­ni od svih. Ta­kav pri­jer za­bi­lje­ži­li smo u na­se­lju pod Tre­bje­som ko­je bro­ji se­dam­de­se­tak po­ro­di­ca. Ja­nuz Be­ga­naj (47) u ba­ra­ci ži­vi sa pet­na­est pa­sa lu­ta­li­ca ko­je je ka­že pri­pi­to­mio sa­mo da ne bi bio sam.
NIKŠIĆ: Živi sa čoporom pasa lutalica
Portal AnalitikaIzvor

- Na­kon smr­ti ro­di­te­lja ostao sam sam. Hva­la Go­spo­du Bo­gu uza se­be imam an­đe­le i ove pse ko­ji mi pra­ve dru­štvo. Oni su mi naj­bo­lji pri­ja­te­lji. Kao ne­u­rop­si­hi­ja­trij­ski slu­čaj imam pen­zi­ju od 111 eura, ali sam je dao kao za­lo­gu za kre­di­te dru­gi­ma ko­ji me sa­da i ne vi­de, ta­ko da mi je­dva pre­o­sta­ne tri eura mje­sečno. Pre­ži­vlja­vam od nov­ca ko­ji sa­ku­pim pro­se­ći na uli­ci. Bu­de da­na da ne­mam ni za hleb, pa sam pri­mo­ran da pre­tu­ram po kon­tej­ne­ri­ma ka­ko ne bih umro od gla­di. Ni­ko od nad­le­žnih me ne obi­la­zi, ni zna­ju u ka­kvim uslo­vi­ma ži­vim, a mo­žda ne zna­ju ni da po­sto­jim. Ne­mam kre­ve­ta. Du­še­ke na ko­ji­ma le­ži­mo ja i mo­ji pri­ja­te­lji psi sa­ku­pio sam sa sme­tli­šta. U slu­ča­ju da na­đem par­če hle­ba ja ga po­di­je­lim sa psi­ma jer ne mo­gu gle­da­ti da su glad­ni. Ne­mam ni gar­da­ro­be, a ne­ma ni gdje da se oku­pan – pri­ča Be­ga­naj, ape­lu­ju­ći na nad­le­žne da mu po­mog­nu.
Sa­znav­ši za te­žak ži­vot Ja­nu­za Be­ga­na­ja re­a­go­vao je nik­šić­ki Cr­ve­ni krst ko­ji mu je po­sred­stvom „Da­na” uru­čio pa­ket hra­ne i sred­sta­va za hi­gi­je­nu. 
Be­ga­naj je za­hva­lan na ovoj do­na­ci­ji i is­ti­če da bar ne­ko vri­je­me ne­će mo­ra­ti da bri­ne za hra­nu, pa iako ne is­pro­si ko­ji euro, te da ni nje­go­vi psi ne­će bi­ti glad­ni. (Dan)

Portal Analitika