"Gospodo, želim da vas podsjetim i opomenem da ste vi u službi Crne Gore a ne vlasnici Crne Gore.
Ni jedna stopa crnogorske zemlje, ni Boka, ni Budva, ni Miločer, ni Petrovac, ni Ulcinj, ni Skadarsko jezero, ni Lovćen, ni Prokletije, ni Durmitor, ni Bjelopavlićka ravnica, ni Biogradsko jezero, ni Morača, ni Tara ... nije vaša više nego moja i nije moja više nego bilo kog drugog građanina Crne Gore.
Vi ne shvatate (ili još gore - shvatate, ali ne želite da poštujete) da je svaka stopa crnogorske zemlje ljepota svakog od nas, ponos svakog od nas i, kada bi bila mudro i patriotski korišćena, temelj ekonomskog blagostanja svakog od nas. Razaranjem i otuđivanjem teritorije vi otimate ono što je naše i uništavate budućnost Crne Gore, budućnost naše djece, unuka, praunuka...
Gospodine Gvozdenoviću i gospodine Đukanoviću, nebitno je da li je to iz neznanja i nehata ili sa predumišljajem, ali vi ste crnogorsku teritoriju već uveliko obezvrijedili divljačkim razaranjem i rasprodajom najljepših djelova i nemilosrdnim razaranjem poljoprivrednog zemljišta; ne mogu a da ne dodam da nas sistematski trujete uvozom pola milijarde nekvalitetne hrane, a imali smo sve uslove (da ste vi to znali i htjeli) da već sada, deset godina poslije obnove državnosti, proizvodimo dovoljne količine zdrave hrane. Ako se ovako nastavi, crnogorska teritorija će uskoro biti potpuno obezvrijeđena, a država ekonomski okupirana od strane domaćih i bjelosvjetskih tajkuna. Da je mudro, humano i patriotski vođena, sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika, Crna Gora je mogla postati najbolja evropska država; nažalost, vaša nesposobnost ili ne daj bože stavljanje ličnih i tajkunskih interesa ispred državnih, ubrzano uništavaju šansu da Crna Gora ikada postane mudro i humano organizovano i ekonomski jako društvo. Nema budućnosti za državu sa razorenom i otuđenom teritorijom. Vi ste, gospodo, Crnu Goru doveli na prag suštinskog nestajanja.
Da ne bude zabune, niti želim, niti bih prihvatio da budem poslanik, ministar ili premijer. Dakle, moje pismo nije motivisano političkom borbom i ambicijama, a još manje ličnim neprijateljstvom, jer spadam u srećne ljude koji ne znaju da mrze. Moje pismo je glas građanina, humaniste i intelektualca koji ne može da ćuteći posmatra sunovrat države; kada bi vi dobro radili svoj posao, ja se ne bih oglašavao u javnosti van svijeta nauke.
Da sam na vašem mjestu, imao bih dovoljno pameti da podnesem ostavku i trajno se povučem iz vlasti i politike. Od mene vam ne prijeti nikakva opasnost jer, kao što rekoh, nemam političkih ambicija, nikada neću biti vlast niti odlučivati o vašoj sudbini, ali ako nastavite ovakav način vladanja ozbiljno rizikujete da starost provedete na doživotnoj robiji. Ako vas osude, ja ću se kao humanista zalagati da vas pomiluju jer će vam dovoljna kazna biti zasluženi prezir, a bojim se i mržnja naroda.
Naravno, znam da se nećete povući. Ostaćete na vlasti i glatko dobiti oktobarske izbore zahvaljujući usitnjenoj i nesložnoj opoziciji koja kao da nije svjesna koliko se hitno i radikalno mora promijeniti. Gospodo, biće to posljednja izborna pobjeda u vašim životima. Nažalost, Crna Gora je već sada težak bolesnik, a u naredne četiri godine vi ćete završiti bezobzirno razaranje i otuđivanje teritorije i pretvaranje Crne Gore u mrtvaca. Bolesnik 2016, mrtvac 2020. Najnoviji dokaz vašeg mrtvačkog vizionarstva je ovih dana najavljeno razaranje Nacionalnog parka Skadarsko jezero.
Gospodo, vi ste u privremenoj službi građana, a ne naši gospodari. Kao jedini način da se građani zaštite od samovolje vaše i bilo koje buduće vlasti, zahtijevam od vas, a to sam već tražio i od poslanika Skupštine Crne Gore, da poštujete Član 2 Ustava Crne Gore koji jasno kaže: „Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika”. Dakle, naš Ustav garantuje građanima pravo direktnog vršenja vlasti.
Direktan oblik vršenja vlasti građana je referendum koji građanima, kad god ocijene da je potrebno, omogućava direktno donošenje odluka uključujući i promjenu već donijetih odluka vlasti. Suština moga prijedloga je obaveza raspisivanja i održavanja državnog referendum na zahtjev najmanje 25.000 građana sa pravom glasa, a na opštinskom nivou na zahtjev 5 odsto birača.
Pored moći građana da zaštite prirodna, ekonomska i druga bogatstva države, referendum švajcarskog tipa je i moćno oružje protiv samovolje, privrednog kriminala i korupcije, jer počinioci uvijek moraju uzeti u obzir nepredvidljivu inicijativu i volju građana.
Podsjetiću vas i građane na nedavni primjer iz Švajcarske. Ministarstvo odbrane je, uz punu podršku demokratski izabrane vlasti, donijelo odluku da kupi 22 vojna aviona vrijednosti 3 milijarde franaka. Građani Švajcarske su se organizovali i prikupili više od 50.000 potpisa, što u Švajcarskoj obavezuje vlast da raspiše referendum. Na referendumu je 53,4 odsto građana glasalo protiv kupovine aviona. Voljom građana poništena je odluka vlasti. Da su građani Crne Gore u posljednjih deset godina imali ovakvo pravo direktnog odlučivanja, mogle su se spriječiti štete mjerene milijardama eura.
Ustavno pravo građana na direktno vršenje vlasti bi moralo u Skupštini dobiti podršku 81:0. Druga je stvar što, i na planetarnom nivou i u Crnoj Gori, živimo u bolesnoj "civilizaciji" gdje odlučuju i drugi faktori, a ne samo pravo i ljudskost. Pošto na moja pisma i predloge još nije odgovorio ni jedan jedini poslanik DPS, pretpostavljam da su u igri drugi faktori, preciznije nedostatak slobode vaših poslanika da odluče po svome ubjeđenju. Zato od vas, a prije svega od premijera Đukanovića, tražim da podrži direktno vršenje vlasti i tako vaše poslanike oslobodi straha. Blokiranjem ovako fundamentalnog građanskog prava nanijeli biste ogromnu štetu ne samo Crnoj Gori nego i ugledu vaše partije.
U državi koju je bog velikodušno nagradio prirodom a surovo kaznio političarima, jedina preostala nada je direktno odlučivanje građana".
