Aktivistkinja za borbu protiv korupcije i ljudska prava, obavezana ”da o svom trošku objavi izreku presude u svim elektronskim i štampanim medijima u Crnoj Gori i Republici Srbiji zato što je povrijedila prava ličnosti tužioca (Vladimira Bebe Popovića)…”, a u vezi njene javne izjave da je Popović postavio na internet pornografske snimke. HRA apeluje da se obustavi izvršenje zato što je takva presuda očigledno nesrazmjerna eventualnoj šteti i kao takva suprotna Ustavu Crne Gore i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Obaveza objavljivanja izreke presude ”u svim medijima u Crnoj Gori i Srbiji” je očigledno nesrazmjerna jer svi ti mediji nisu ni prenijeli izjavu Vanje Ćalović. Takvim iskazom izreke presude Vanji Ćalović je nametnuta nesrazmjerna kazna koja za posljedicu može imati plijenidbu njene cjelokupne imovine, pa predstavlja očiglednu odmazdu.
Prema podacima koje je HRA predstavila Ustavnom sudu, u Crnoj Gori i Srbiji djeluje najmanje 1.500 medija, od kojih je izjavu Ćalović prenijelo možda njih trideset.
Primjećujemo, u ovom kontekstu, da se sud nije potrudio ni da precizira da li pod "svim medijima" misli na medije koji su postojali u vrijeme davanja izjave ili i one koji su nastali u međuvremenu, do donošenja presude, što ovu presudu dodatno čini proizvoljnom.
Oni mediji koji su prethodno objavili izjavu Vanje Ćalović imaju profesionalnu obavezu da i informaciju o izreci presude objave besplatno, u skladu sa Kodeksom novinara/novinarki Crne Gore, odnosno Kodeksa novinara Srbije. Međutim, svi oni koji je nisu prenijeli (njih 1470) nemaju takvu obavezu, pa je Vanja Ćalović primorana da u svima njima objavi plaćeni oglas.
Podsjećamo da Evropski sud za ljudska prava smatra da nesrazmjerne naknade štete u slučajevima klevete i kršenja prava na privatnost mogu prekršiti pravo na slobodu izražavanja – čak i kada je ono što je objavljeno neistinito i šteti ugledu. Ne samo da mora da postoji odnos srazmjernosti između štete pričinjene klevetničkim izjavama i njene naknade, već se mora uzeti u obzir i uticaj naknade štete na osobu koja je štetu pričinila (Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva; Filipović protiv Srbije; Koprivica protiv Crne Gore). Komitet ministara je utvrdio ove principe i u svojoj Deklaraciji o slobodi političke debate u medijima iz 2004. godine.
Vanja Ćalović je početkom februara podnijela ustavnu žalbu Ustavnom sudu sa zahtjevom da taj sud iskoristi svoje ovlašćenje i naredi da se obustavi izvršenje presude protiv koje je žalba izjavljena do donošenja konačne odluke. Ustavni sud može to da učini ako podnosilac žalbe učini izvjesnim nastupanje neotklonjivih štetnih posljedica (čl. 73 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore).
Nedavno je javna izvršiteljka Aleksandra Tomković Vukoslavčević donijela rješenje o izvršenju kojim je paušalno, isto kao i sud, naložila Ćalović da uplati predujam od 25.000 eura na ime objavljivanja presude u svim medijima u Crnoj Gori i Srbiji, s najavom da će ovaj iznos uvećavati dopunskim rješenjima, za slučaj da se iznos ne ispostavi dovoljnim za plaćanje oglasa u svim medijima na teritoriji Srbije i Crne Gore. U suprotnom, javna izvršiteljka ima mogućnost da pristupi i plijenidbi cjelokupne imovine Ćalović.
HRA apeluje na Ustavni sud da hitno odluči po zahtjevu Vanje Ćalović i prilikom odlučivanja posebno ima u vidu član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno praksu Evropskog suda za ljudska prava, da bi spriječio kršenje njenih prava s neotklonjivim posljedicama i spriječio sudove da ubuduće donose slične neracionalne odluke suprotne međunarodnim standardima ljudskih prava koji obavezuju Crnu Goru.
