Piše: Novak ADŽIĆ
Saglasno personalističkoj i utilitarističkoj, a ne objektivnoj, filozofemi DPS, organizovaće se, po njihovom scenariju i režiji, 26. juna ove godine manipulativno saborovanje, u cilju izborne agitacije i propagande, kojim će dio elite iz okvira te partije, obilježiti jubilej 80 godina Belvederskog protestnog zbora (26. jun 1936.). Dakako, taj jubilej zaslužuje da bude obilježen, ali ne na ovaj i ovakav način i to u partijskom ruhu i dresu i pod okriljem funkcionera DPS. Ko ode 26. juna ove godine na Belveder u blizini Cetinja očekujemo da će dočekati samo činjenica prisvajanja i monopolisanja proslave tog jubileja od strane ovlašćenih predstavnika DPS, koji će, bez obzira koje i kakve su im namjere, jedini besjediti na tome skupu i vjerovatno reći da su belvederski junaci preci politike današnjeg DPS, i da su iz istih pobuda bili te 1936. godine žrtve politike koja je u KSHS/Kraljevini Jugoslaviji terorisala Crnu Goru i njen narod, te da su danas recimo živi možda bi vrhuška DPS ih upisala u njene članove, htjeli to oni ili ne. Dakle, u pitanju je prozirni marifetluk u izborne svrhe monopolističke partije i tamo, dakako, ne može biti mjesta kompetentim i relevantnim imenima iz savremene crnogorske istoriografije, koji bi po pozivu (makar je tu trebalo imati sluha za elementarnu nepristasnost i naučnu održivost) trebali biti pozvani da govore o Belvederskim demonstarcijama, ali nijesu i neće, jer nijesu vojnici DPS. Dominantnu vladajuću pariju Crna Gora interesuje ako može njena istorije biti sluškinja interesa svemoćnih i dugovječnih ovdašnjih vlastodržaca. To nas podsjeća, makar fragmentarno ali u aluziji ilustrativno, na status i sudbinu Mihaila Pokrovskog, istoričara otpisanog od strane Staljina, glavnog istoričara totalitarističkog režima SSSR, koji se drznuo pisati o onome što je moskovskom „hazjaninu“ bilo neprijatno da čita.
Nemam prostora za širu elaboraciju, ali zato uktatko mogu reći da je neshvatljivo i neprihvatljivo da na proslavi 80 godina od Belvederskih demonstracija ne govori niko sa glavnih aktuelnih državnih adresa Crne Gore. Prema najavama, tamo neće govoriti ni trostruki, u posljednjem mandatu, antiustavno izabrani Predsjednik Crne Gore, neće govoriti ni beskonačno višestruki Predsjednik Vlade Crne Gore, a neće ni novoizabrani, na osnovu političke koruptivne trgovine, ni Predsjednik Skupštine Crne Gore. Govoriće Potpredsjednik Vlade, predsjednik opštine Cetinje itd iz redova DPS.
Pozovimo činjenice prošlosti kao svjedoke sadašnjosti, i zapitajmo se kada i kako je tada jedninstveni DPS, raniji SKCG, obilježavao jubilej belvederskih demonstracija (iz 1936) pod okriljem Momira Bulatovića i Branka Kostića? Ni danas nije dugačije, partijska proslava i neka nova lica istog establišmenta. Za njih je crnogorsko slobodarsko i nacionalno stradanje patriota na Belvederu 1936. godine bilo i ostalo bitno samo ako može pomoći manipulacijama zarad održanja na vlasti i korišćenja moći kojom neograničeno raspolažu. Za njih je dugo, jubilej i simbol Belvedera iz 1936. godine, tokom devedestih bio proskribovan, neptrijatan momenat u njihovoj ondašnjoj ratno-profiterskoj i antidemokratskoj i anticrnogorskoj ujdurni koju su predvodili.
Danas ga proslavljaju radi vlasti i moći a nekad su od toga ono od čega bježali kao Satana od Boga. I to je dio nas, govori o istoriji našeg mentaliteta i o nedostatku slobode, ako njene granice režim ne diriguje i propsisuje. Sloboda kod nas postoji u stepenu kako moćna partija na vlasti kaže. Van toga sloboda je izuzija, samo prazna riječ i ulazudno nadanje, ako nam vlast ne naredi što smo i ko smo i kako možemo živjeti. Ako se ne uklapano u njenu projekciju utoliko gore po nas, a utoliko bolje za njih. Zalud ćemo govoriti, da je „svijest o slobodi pretpostavka same slobode“ (Hegel). Što su misli o slobodi Hegela u odnosu na monokratsku vlastolepljivu doktrinu DPS i njegovih feudalaca i robovlasnika? Možda mnogi misle da je DPS oličenje slobode, ali sloboda ljudi je zarobljena dok DPS na ovaj način neograničeno vlada. I ekonomski i socijalni sunovrat evidentan je evo već skoro 27 godina pod njihovom oligarhijom i novom „biznis“ klasom. Njima istorija Crne Gore treba samo onako i onoliko da posluži kao sredstvo za očuvanje vlasti i Crna Gora ih samo zanima tek toliko i iskljućivo dok mogu biti na vlasti. Zapravo, baš ih briga za Crnu Goru ako oni njom ne upravljaju i ako je za lične svrhe ne mogu eksploatisati, odnosno, u privatnu latifundiju pretvoriti kao što je pretvaraju duže vrijeme. (Autor je član Predsjedništva i Glavnog odbora SDP Crne Gore)
