Riječ je o autorskom projektu Maje Pelević i Slobodana Beštića nastalom prema istoimenim posthumno objavljenim memoarima Tomasa Bernharda. Rediteljski koncept i dramaturgiju potpisuje Maja Pelević, prevod je uradila Bojana Denić, kostim Olga Mrđenović, a scenografiju Miraš Vuksanović i Jasna Saramadić.
- Bernhardovo djelo je, samo po sebi, toliko aktuelno da ne zahtijeva skoro nikakvu intervenciju: ono se čita kao kritika društva sada i ovdje. Možda nam je u tom smislu jasno da je problem na koji je Bernhard ukazivao šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka u poslijeratnoj Austriji, zapravo (p)ostao civilizacijski problem. Potpuni raspad i degradacija takozvane demokratije i takozvanog demokratskog društva, a sve cilju uništenja ljudi, apsolutna apatija koja vlada čak i u onim društvenim slojevima koji misle ili govore da se bore za bolje sjutra i uništavanje svakog pokušaja da se o toj budućnosti progovori na neki drugačiji način, što je i trebalo da bude naglašeno i ovom predstavom – rekla je Pelević o drami koju je režirala.
K.J.
