Piše: Novica VUJOVIĆ
Analiza Rječnika CANU što su je profesori i saradnici Fakulteta za crnogorski jezik i književnost utemeljeno sproveli i ponudili crnogorskoj javnosti nametnula je mnoga pitanja i pokrenula reakcije brojnih ličnosti iz nauke, kulture i politike. Podśećamo da je odbrana toga Rječnika bez urednika (Redakcija: Jelena Bašanović Čečović, Rajka Glušica, Danijela Radojević, Sanja Šubarić) nakon početne prijetnje tužbama svima koji su progovorili o njihovu djelu ostala pri tome da je za sve ipak kriv softver, zatim registar, te brojne slovne i pravopisne greške, neiskustvo, brzina pri radu, pa zla namjera čitalaca itd. S druge strane, o tome koliko je u CANU od njezina osnivanja bilo interesovanja i napora da se doprinese izučavanju crnogorskoga jezika postoje bogata svjedočanstva i nepotrebno je opet ukazivati na njih. Nama se čini da je ipak vrijedno spomenuti najnoviju Akademijinu aktivnost. Nedugo po promovisanju Rječnika, naime, pod krovom te institucije, u istoj sali, organizovan je naučni skup „Boškovićevi dani“. Na tome simpozijumu, recimo i to, ni jedan jedini autor, među njima je bilo i vrsnih lingvista poput Radmila Marojevića, Živojina Stanojčića, Radojice Jovićevića i dr., nije u formulaciji teme imao sintagmu crnogorski jezik.
Već je više puta govoreno o velikim nedostacima Akademijina Rječnika. O akcenatskim likovima u djelu leksikografa CANU i sami smo već pisali. Primjer ojkonima Bukovica s jedino kratkouzlaznim akcentom u tome smislu je vrlo uočljiv propust, iako je i ona pljevaljska, i ona u Uskocima, kao i ona više Cetinja poznata samo s kratkosilaznim akcentom. Spomenuli smo ranije zanemarivanje nekih oronima crnogorskih. Istina, nešto bolje sreće bila je Vrtijeljka. U Rječniku se ta odrednica (str. 459) definiše pravilno, međutim nije akcentovana kako treba. Leksikografi su prepoznali da kratkouzlazni akcenat stoji na prvome slogu, ali je njihovu sluhu promakla postakcenatska dužinu na e. Odmah da kažemo, takav oblik nije ni „književni“ ni „narodni“. Uz pomenute toponime napominjemo da smo se bavili i nejasnoćama koje nastaju usljed posvjedočenoga izbora toponima. Ne daje se jasan kriterijum na osnovu kojega su neke odrednice izabrane a neke zaobiđene. Na primjer, uz odredničku riječ bunar (str. 311) navedena je definicija, ali nije unešen jedan i stvarni i literaturni toponim: Kosarin bunar. No ako nema Vojislavljevića, izlišno je pitati za Kosarin bunar. Objašnjavajući koliko je leksikografija zahtjevna i da traži samo stručnjake, CANU se u obilježavanje milenijuma od smrti zetskoga kneza Vladimira, Svetoga Vladimira, uključila na originalan način – naše srednjovjekovno nasljeđe izbačeno je iz Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika.
Bezmalo svaka stranica nudi inspirativne akcenatske likove, te nam neće biti teško da nešto kažemo o dometima toga dijela rada leksikografskoga tima CANU. Nažalost, o posvjedočenim promašajima može se govoriti i nasumičnim odabirom odrednica. S obzirom na to da nam je uvažena redaktorka Rajka Glušica nedavno saopštila da su se pogrešne definicije i skaredni primjeri javili usljed njene posvećenosti akcenatskoj pravilnosti, čudi otkud toliko grešaka.
Na stranici 137 data je odrednica banjati se s kratkosilaznim akcentom na prvome slogu i postakcenatskom dužinom na a. Ako su se već odlučili za taj akcenat, morali su makar kao dubletni navesti lik s kratkouzlaznim akcentom. Na str. 150 data je odrednica bahat s kratkosilaznim akcentom na prvome slogu iako i brucoši već znaju da se na prvome slogu te riječi u standardnome jeziku nalazi kratkouzlazni akcenat.
Leksikografi CANU na str. 108 donose odrednicu aferim. Bilježe kratkouzlazni akcenat na e i postakcenatsku dužinu na i. Njihovom sluhu pobjegao je stvarni izgovor te riječi – bez postakcenatske dužine. Da dužine na posljednjem i ne može biti, svjedoče i naši govori starijega tipa u kojima se aferim upotrebljava s kratkosilaznim potonjim slogom.
Jedna od potvrda nesnalaženja s akcentima leksikografskoga tima CANU zasigurno je i odrednica avioflota (str. 9). Poznavaoce akcenata crnogorskoga jezika zbuniće i nominativ mn. Avari (str. 6), đe je opet do izražaja došla originalnost u poznavanju akcenata. Isto možemo reći za dubletne mogućnosti ostavljene uz odrednicu vinar (str. 385), konkretno genitiv jednine s dugouzlaznim akcentom na drugome slogu – tipični crnogorski izgovor!
Odrednice vir (str. 389) i voz (str. 427), a tako i znatan broj drugih odrednica, u nominativu mn. imaju dublete od kojih je onaj s dugouzlaznim akcentom trebalo izbaciti. Što reći za dubletne mogućnosti u genitivu jednine odrednice vjesnik (str. 410) s dugouzlaznim akcentom na i ili za dugouzlazni akcenat u nominativu množine?! Neka zluradi slučajno ne pomisle da su akcenti u Rječniku određivani po pravilima babe Smiljane! Nijesu. Ti su akcenti postavljeni po pravilima Rajke Glušice! Vjerujemo joj na riječ (koju je nedavno na Televiziji Atlas izrekla)!
Na str. 183, odrednica besporedak, neophodno je upisati i lik s kratkosilaznim akcentom na prvome slogu, da ne kažemo da je svaki drugi u rječniku crnogorskoga jezika i izlišan. Otkud u odrednici barometar (str. 143) neakcentovana dužina na e, to će leksikografi i tim akcenatskih stručnjaka objasniti u latiničnome izdanju.
Vrijedno je ukazati na lošu odluku leksikografa da akcenat nekih oblika prezenta, makar i dubletno, riješe ovako: dugouzlazni ancenat na pretposljednjem slogu i postakcenatska dužina na u, kao u odrednicama vrataraju, str. 442, vrataju (se), str. 443, zatim vucaju (se), str. 473, vucaraju (se), str. 473, vurlaju, str. 471 itd. Preporuka učenicima, studentima, nastavnicima i novinarima, odnosno spikerima: navedene primjere uvijek izgovarajte s kratkouzlaznim akcentom na prvome slogu, ma koliko leksikografi uporno griješili. Akcenti navedeni u Rječniku CANU nijesu odraz ni većine crnogorskih govora niti našega jezičkog standarda.
Otvoreno ostaje pitanje hoće li odrednica panjevi u nominativu mn. biti navedena s dugouzlaznim akcentom na prvome slogu, ako već sad na str. 441 leksikografi uz odrednicu vranj vele da je jedino dugouzlazni akcenat na prvome slogu u nominativu mn. vranjevi.
Primjer prinosa našoj akcentologiji jeste i odrednica vrač, str. 446. Data je u nominativu mn. s dugouzlaznim akcentom, zatim s kratkosilaznim te oblik vrači opet s dugouzlaznim. I tako redom.
Neozbiljno je, da zanemarimo što je i neuobičajeno u ozbiljnoj leksikografskoj praksi, na ovome nivou posla suočavati se s nepoznavanjem akcenata standardnoga jezika. Originalnost akcenatskih rješenja koja smo spomenuli zasigurno bi bila mnogo jasnija kad bismo imali mogućnost da uza svaki primjer čitaocima ponudimo audio-zapis načinjen prema akcenatskim znacima metnutim uz odrednice.
Uza sve rečeno vrijedno je spomenuti i ovo. U kontekstu rasprava o rječniku jednoga jezika prirodno je sagledavati i civilizacijski prinos koji takvi rječnici nose, a sve to s obzirom na činjenicu da objedinjuju istorijsko, folklorno, kulturno-civilizacijsko i svako drugo pamćenje naroda koji žive na određenome području. Rječnik o kojemu se neđeljama piše najviše je pozornosti privukao zbog povrijeđenih ośećanja manjinskih naroda, te su njihovi vjerski, kulturni, politički i drugi predstavnici javno zatražili objašnjenje za neadekvatan, necivilizacijski tretman njihova kulturnoga i istorijskoga identiteta. Nedolično je na taj način obilježavati 2016. godinu – desetogodišnjicu obnove nezavisnosti i hiljadugodišnjicu od smrti Svetoga Vladimira, dukljansko-zetskoga kneza, čiji su kult vjekovima gradile i poštovale sve tri konfesije u Crnoj Gori. Spomenuti jubileji, prije svega, traže poštovanje crnogorskoga državnog, kulturnog i jezičkoga kontinuiteta. Konačno – ne kao posljednje no kao najvažnije – vrlo je bitno za crnogorsku filološku tradiciju sve to ne samo deklarativno prihvatiti nego metodološki adekvatno realizovati kroz naučne i kulturne projekte.
