Piše: Milenko A. PEROVIĆ:
Ne treba uništiti prvi tom Rječnika crnogorskoga jezika! Barbarski je čin uništavati čak i loše knjige. Ako bi se to učinilo, njegovim stvoriteljima dala bi se zgoda da raspravu o svojim neznanjima, nekompetentnostima pa i lošom namjerama prepokriju jeremijadama da su progonjeni na pravdi boga. Rječnik ne treba ni povlačiti iz javnosti! Njegovim bi se producentima tako načinila velika usluga. Kad bi ga nestalo, više se provjeriti ne bi moglo šta su bili „poklonili“ Crnoj Gori za desetogodišnjicu nezavisnosti. Rječnik treba sačuvati kao spomenik moralne nesolidnosti njegovih naručilaca i naučno- stručne nesolidnosti njegovih sačinilaca.
Tri mogućnosti
Važnije je pitanje šta s institucijom u kojoj je sačinjena ova neobična knjiga? Odavno se u Crnoj Gori na raznim stranama razmišlja šta činiti s Crnogorskom akademijom nauka i umjetnosti. Kolona njenih ogrešenja o Crnu Goru, njenu kulturu, jezik i identitet preduga je i ne prekida se do današnjega dana. Rječnik je došao kao kap koja preliva čašu. CANU je napokon do paroksizma dovela pitanje o svojoj daljnjoj sudbini. Kakve su mogućnosti odluke o njoj na raspolaganju onima koji odlučuju o njoj po zakonima države Crne Gore? Reklo bi se, postoje tri osnovne mogućnosti. Prva mogućnost je da državna vlast s indiferencijom prepusti da se problem postojanja ovakve CANU riješi sam od sebe. To bi značilo da CANU ostane ovakvom kakva jeste, s upravom kakva je i dosad bila (eventualno, s kadrovskim rokadama kojima se ništa bitno ne mijenja) i s arogancijom uvjerenja da joj se može sve što hoće! Ova mogućnost implicira da bi CANU zapravo bila nagrađena što je jednom knjigom uspjela duboko uvrijediti Albance, Bošnjake, Crnogorce, antifašiste, čak i Srbe (švercujući ekavski srpski jezik kao crnogorski jezik!). Druga je mogućnost da državna vlast odlučno zahtijeva radikalnu kadrovsku reorganizaciju CANU.
Ona bi značila povlačenje kompletnog rukovodstva CANU na čelu sa sadašnjim predśednikom. Svojom naučnom politikom ta je uprava dovela CANU do potpunog gubitka društvenog i naučnog ugleda. Ova mogućnost podrazumijeva jasno i nedvosmisleno izvinjenje CANU građanima Crne Gore ne samo zbog skandaloznog Rječnika, nego zbog svega što je ta institucija učinila protiv vitalnih interesa građana i Crne Gore kao države. Treća je mogućnost da državna vlast raspusti Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti. Država Crna Gora je Referendumom 2006. godine svoje povijesno postojanje stavila na nove i zdrave temelje. To je moguće učiniti i s organizacijom elitne nauke u jednoj novoj akademiji. Smisleno bi je bilo nazvati – kako zbog diskontinuiteta s onim što nije valjalo u CANU, tako i zbog kontinuiteta s onim što je u njoj valjalo – Akademijom nauka i umjetnosti Crne Gore.
Najbolja odluka
Potonja predočena mogućnost zahtijeva politički najtežu i najośetljiviju odluku. No, ta je odluka najbolja, jer je najodrživija. Njome se jedino mogu objediniti najbolji naučni i umjetnički potencijali koje Crna Gora danas ima rasute u CANU, DANU, izvan jedne i druge, kao i u dijaspori! Jedan primjer najbolje može pokazati kako se dolazi do najbolje odluke kad se to zaista hoće. Beogradska Velika škola je poslije Majskog prevrata 1903. godine došla pod udar novih karađorđevićevskih vlasti. Razlog je dijelom bio u tome što je bila žarište svrgnutih obrenovićevaca, dijelom zbog lošeg kvaliteta. Velika škola je ukinuta. Donesen je dobar zakon o univerzitetu i formirana svjetski relevantna matična komisija za nastavni kadar novoga Beogradskog univerziteta. Kvalitet koji je uspostavljen tim smjelim odlukama, Beogradski univerzitet održava do danas! (Pobjeda)
