Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Poslije mnogo godina ignorisanja ili malicioznosti kad su bavili njegovim izjavama ili angažmanom, odjednom je postao dragocjen u onome čime se B92 već odavno bavi kada je u pitanju Crna Gora. Možda se to može shvatiti afirmativno od strane predśednika SDP-a, za mene je to znak da bi se duboko trebalo zamisliti. Doduše, nijesu ni oni propustili da naglase „nakon osamnaest godina koalicionog vladanja ...“ I nije to samo slučaj sa B92. I u Crnoj Gori su odjednom mnogi mrzitelji SDP-a i njenog predśednika poprilično se odobrovoljili i promjenili odnos. Tako se sve svodi na oportunost bez obzira što svi mašu visokomoralnim principima. Vrijeme je da građani Crne Gore shvate da je sve borba za vlast ili borba za uticaj kad su u pitanju spoljne sile. Naravno, sve će to biti garnirano brigom za „običnog čovjeka“. Stvorena je takva situacija nesnosnom bukom da tom „običnom čovjeku“ ne daju da razmišlja svojom glavom. Ako nijesi uz „njih“ opoganiće te raznoraznim epitetima. Dobro neko reče da je stvorena situacija da ljudi ne smiju reći ništa pozitivno o partiji na vlasti, koja bar četiri puta ima veće povjerenje od sljedeće po broju sljedbenika, kao da se radi o 1941. i o okupatoru. Nije li to ruganje elementarnim principima pluralizma, kojeg su nam toliko puna usta.
Uspostaviti izborno povjerenje: Nije sporno da je potrebno uspostaviti izborno povjerenje i učiniti sve da izbori budu pravi izraz volje građana Crne Gore. Problem je način na koji se to čini. Malo poznajem ljudi koji su glasali za DPS a da su željeli da im Danilović bude ministar policije. Da je DPS išao na izbore sa takvom idejom, sumnjam da bi danas bio na vlasti! Koliko se ja razumijem u demokratiju i u suštinu slobodnih, parlamentarnih izbora, njihova suština jeste u tome da se svi politički subjekti legitimišu pred biračima u predizbornoj ponudi i da građani dobiju vlast koju su većinski željeli. Danas mi u Crnoj Gori imamo ne samo vladu koju građani nijesu izglasali, nego imamo svjetski paradoks da u vladi śede ljudi iz partija koje nijesu nikada učestvovale na izborima. I ne samo to, pripadnici tih partija nam sa nebeskih visina drže predavanja o legalnosti, o krađama, zloupotrebama, ... Oni koji su sa „fantomkama“ ušli u vladu drže predavanje o moralu? U promjenjenom RTCG-u paradiraju svako veče, izigravaju tužioce, sudije, porotu. Udruženi sa pripadnicima NVO sektora koje bez problema mogu da prime u svoje članstvo. Nimalo se ne razlikuje retorika i jednih i drugih. Ne ostaje nam ništa nego do da im bespogovrno vjerujemo i da, kao u nekadašnja vremena, šaljemo sve u Spuž na osnovu tih optužbi. Posebno su zanimljivi pripadnici NVO koji kao da vode političku kampanju. Ne zna čovjek kako da im objasni da svojim nadobudnim ponašanjem i paušalnim optužbama postižu suprotan efekat. Glavni argument za sve je afera „snimak. A afera "snimak" je samo iskazana namjera. Da je neko želio doći do istine vrlo lako bi došli do podatka da li je DPS zapošljavao i koliko osoba u predizborno vrijeme. Tako bi imali čistu situaciju. Možda upravo iz bojazni da bi se, kad bi provjerili , uvjerili da se radilo samo o iskazanoj namjeri, što nije ni prekršajno djelo. Kao ono kad nekome zaprijetite "ubiću te" i ostane na praznim riječima. To postaje krivično djelo tek kad se izvrši. Većina onoga što navode predstavnici opozicionih partija, partija bez izbornog legitimite i NVO političari kao inkrimisana djela u izbornom procesu manje – više imanentna su svim izborima na prostorima Balkana, pa i šire. Da ne pominjem izborne spiskove za koje su crnogorski "norveški". Ipak, u tim zemljama se vlast mijenja, pa je, po meni, bolje da razmisle zašto to nije slučaj u Crnoj Gori.
Očigledno je dok postoji stanje u kome Crna Gora nije sebe definisala u identitetskom smislu ljudi će se homogenizovati po nacionalnom pitanju. I nije krađa izbora problem što se ne mijenja vlast nego upravo neriješeno nacionalno pitanje i pitanje identiteta države. To će se svi uvjeriti na sljedećim izborima koji će to pokazati ubjedljivije nego bilo koji izbori do sada. Sprdnja sa „vladom izbornog povjerenja“ će tome samo doprinjeti. To znaju ovi iz DF-a i SNP, izgubili su oni dovoljno izbora, imaju iskustva, zato sebi i ostavljaju prostor da bagatelišu značaj te vlade i da joj daju, po običaju, suprotni smisao, kao Đukanovićevih satelita. I nemam ja problem da se u Crnoj Gori promjeni vlast, ali mi nikada neće biti svejedno ko će je činiti u budućnosti. Zato mi je cilj da makar pokušam da pojedine političke aktere koji se igraju mimikrije išćeram "na čistinu". Da se izjasne o svim temama koje su za mene iznad svih jeftinih propagandnih priča, optužbi za kriminal, koprupciju, "krađu" izbora, ... Naslušao sam se ja sličnih optužbi u životu, pa su se vlasti mijenjale a optužbe se prenosile kao narodno predanje. Čak oni što su bili najglasniji u optužbama, čiji je lider govorio "sve države imaju mafiju samo u Srbiji mafija ima svoju državu", prednjačili su u čerupanju svoje države. Moram da poručim svim onim „građanskim demokratama“, koji kalkulišu buduće koalicije sa nekakvim „zdravim dijelom DPS-a“, da za mene, nesumnjivo, tom „zdravom“ dijelu DPS-a pripada Đukanović. Oni koji znaju o čemu govorim znaće i zašto. Upravo zato što smo upućeni u to ko sve čini DPS. Sve ovo što pišem je daleko od toga da branim bilo koje društvene devijacije, što mnogi ne umiju da razdvoje, ali sam ubijeđen da time treba da se bave i da će se time baviti pravosudni organi ako Crna Gora nastavi putem kojim je krenula. A ne političari, žuti mediji, medijski tajkuni ili ostrašćeni protivnici režima i čaršija po kafanama.
Grijeh istine: Izgleda da je u Crnoj Gori najveći grijeh govoriti istinu. Čim se nekome ne sviđa istina odmah počinju projektovanja raznih „umova“ o pozadini zbog kojih neko iznosi istinu. Ali, gotovo bi bilo nečasno ne reći nešto što je više nego očigledno, samo zato što nekima u Crnoj Gori to ne odgovara u političkim nakanama. Što više Crna Gora dobija priznanja izvana, sa vrlo respektabilnih adresa, od vrlo respektabilnih osoba, to iznutra Crne Gore rastu sve više i više napadi na vlast i na Mila Đukanovića. I to od onih koji biraju onakav parlament Crne Gore. Kad bih ušao u kafanu i ugledao parlamentarne likove izašao bih brže nego što sam ušao. Nema ništa gore nego kad se takvi izaberu u bilo koju instituciju pa umisle sopstveni značaj. Da su nekakvi autoriteti. Zato je i nivo rasprave u crnogorskom parlamentu sve bliži stočnoj pijaci, sve sa prepotentnim i umišljenim tiradama kao da će ostati zapisani u istoriji crnogorskog parlamenraizma. Možda i hoće kao primjer koliki je put Crna Gora prešla u cuvilizacijskom smislu kad je sa takvim parlamentom uspjela da postane "dobra priča" na zapadnom Balkanu, kako je najčešće opisuju van Crne Gore. Na što bi ličila Crna Gora da je imala put po mjeri ovakvih poslanika crnogorskog parlamenta? Mnogo, mnogo ljudi koje srijećem i sa čijim mišljenjima imam prilike da se upoznam, a koji su upoznati sa crnogorskom zbiljom i mentalitetom, ne mogu se čudu načuditi kako je tradicionalna Crna Gora, okrenuta Srbiji i Rusiji, za tako kratak period uspjela da se približi članstvu u uređenom, civilizovanom svijetu. Ali kako to objasniti mnogim crnogorskim anahronim mozgovima kad to njima nije nikakav uspjeh? Naprotiv! I zato taj nevjerovatan raskorak između onoga što svi van Crne Gore vide i nepoštovanja te činjenice u Crnoj Gori. Još kad imamo umišljene tipove koji riječi građansko društvo upotrebljavaju kao mantru, ne znajući ni njihovo značenje, i koji su ubjeđeni da bi Crna Gora bila danas đe je i da su je oni vodili.
Nema izjašnjenja o identitetskim pitanjima: Što se tiče URA-e, koju mi mnogi nabacuju kao opciju, a koja teško može sa svojim procentom iz ispitivanja javnog mnjenja biti nosilac promjena, jedva čekam da se, sem gomile streotipnih optužbi prema režimu i, takođe stereotipnih, obećanja o sopstvenim sposobnostima i vrlinama, izjasne o stvarima koje tište najmanje 50% onih koji ostaju privrženi DPS-u, a koje se tiču identitetskih stvari. Ne zato što vjeruju DPS-u, već zato što ne vjeruju skoro svima iz opozicije. Iako je za mene URA neviđeni šareniš nespojivog, ima dosta ljudi među vođstvom i članovima o kojima imam pristojno mišljenje, s tim što nalazim da su u teškoj zabludi što pristaju da budu ono što nijesu zbog "najmanjeg zajedničkog sadržioca". I unutar svog pokreta i u mogućim koalicijama. A to je promjena vlasti po svaku cijenu. Sa đavolom se tikve nikada ne sade! Tako da me sve tzv. građanske partije, na čelu sa URA-om, podśećaju na scenu iz filma "Lepa sela lepo gore" kad blazirani likovi pjevaju ispod prozora VMA u Beogradu Lenonovu Give peace the chance, a unutra se bodu na smrt viljuškama. Umjesto da se u Crnoj Gori rješavaju suštinske stvari, pitanje prava crnogorskog naroda i državnog identiteta Crne Gore, bez kojih nema normalne političke borbe niti građanske države, oni pokušavaju ostvariti nekakvo zajedništvo sa onima kojima je sve crnogorsko mrsko ili im makar ne prija, ne shvatajući da je ta priča do zla boga formalna, jeftina, prividna i providna. Po principu braka iz računa, licemjerno držeći prekrižene prste iza leđa.
Jedno slično licemjerje imao sam priliku da gledam od strane Predraga Bulatovića, jednog od funkcionera DF-a, u „Živoj istini“, koji besramno ubjeđuje kako nijesu znali ko su „ljudi sa kapuljačama“ iako su svo vrijeme bili sa njima, od mitinga na trgu do platoa pred skupštinom. To se vrlo dobro vidi na televizijskim i policijskim snimcima. Zaboravio je da odgovori zašto nijesu učinili ono što su se obavezali sporazumom sa policijom da prijave svaku grupu sa kapuljačama i da ih njihovo obezbjeđenje, zajedno sa policijom, odstrani sa skupa. Takođe je zaboravio da objasni ko je činio fejsbuk grupu „Sloboda traži čovjeka“, koji su otvoreno zagovarali državni puč? Ako nijesu imali veze sa njima što se javno ne ogradiše od njih i njihovog prizivanja dana D? Što reći na Bulatovićevo objašnjenje zašto EU smatra Crnu Goru šampionom demokrataske tranzicije i pregovora sa EU u regionu, kao da su predstavnici EU ljudi sličnih etičkih i ljudskih kvaliteta poput njegovih i njegovog okruženja. A onda se nađu oni koji noću sanjaju Đukanovića kao noćnu moru, uključujući i URA-u i njene pristalice, sa besmislicom da je to „Đukanovićeva“ opozicija koja „ga održava na vlasti“. Ne bi me čudilo da iz URA-e izađe konstrukcija da je i Putin režimski čovjek Mila Đukanovića i da Rusija svojim stavovima radi u korist Đukanovića. To su im omiljene teze kad je u pitanju i DF, i Amfilohije, i Đorđe Vukadinović i svi oni koji nedvosmisleno pokazuju koliko (ne)poštuju crnogorsku naciju, crnogorsku državu, crnogorsku istoriju, crnogorsku baštinu, crnogorski jezik, ... Iako je nesporno da je vlast ponekad poentirala na tome, ta količina iracionalnog konstruisanja definicija odnosa između radikalnih Srba, Amfilohija Radovića, CANU i vlasti toliko je budalasta da u nju mogu da povjeruju samo oni što vjeruju u ono što nije istina ili što odbijaju da prihvatite istinu koja im se ne sviđa.
