Za ovo iskustvo, potrebna je udobna odjeća, vozilo i dobra volja. Ruta duga 65 kilometara, počinje samo nekoliko kilometara od glavnog grada.
Put kučkih Korita, prvo mjesto, na kojem treba zastati, je vidikovac kod spomenika- Novaku Miloševom.
Sa ovog mjesta, vidi se cijela Podgorica, koja iz te daljine, obasjana sunčevim zracima izgleda nevjerovatno. Ukoliko ste se već umorili, ili jednostavno samo želite da uživate u predivnom pogledu, možete sjesti na klupe-napravljene od recikliranog materijala.
Među mnogo zelenila, kuća za odmor, prolazimo kroz Medun, čija istorija nije do danas dovoljno istražena. Tu je rođen i sahranjen borac, pisac i junak mnogobrojnih priča, Marko Miljanov. Njegovom životu je posvećen muzej, koji odiše istorijom i tradicijom. Svi eksponati su zanimljivi i vrijedni pažnje .Tu se nalaze nošnja iz tog doba, oružje, oruđe iz tog perioda . Muzej Marka Miljanova je do 1971. godine bio osnovna škola.
Da bi se stiglo od muzeja do Kučkih korita, treba manje od sat vremena autobusom, a automobilom se stiže još brže. Ukoliko gledate kroz prozor, to vam proleti ,,za čas,, zbog pogleda na nevjerovatnu prirodu. Usput, nalazi se i selo Ubli, koje ima oko 600 stanovnika, a njegov naziv potiče od objekta za sakupljanje i čuvanje vode. Tamo najbolje uspijeva vinova loza, smokva, nar, trešnje.
Tu stižemo do najzanimljivijeg dijela-pješačenje stazom dugom oko 5 kilometara. Cijeli put je označen, pa se ni oni, koji se na put zapute sami ne mogu izgubiti. 
Laganim tempom, pješači se oko sat . Do vidikovca Grlo sokolovo, krije se predivna priroda.
Kada se stigne do odredišta, dolazi se do vidikovca Grlo Sokolovo, koje se nalazi na visini oko 1300 metara. Odatle se pruža predivan pogled na brdo Soko, Prokletije i kanjon Cijevne. Klupe za odmor i info tabla, služe za lakši nastavak putovanja.
Za Grlo sokolovo, vežu se brojne legende. Po jednoj, vojnik, za kojeg se mislilo da je nestao, ležao je ranjen na stijeni. Ugledao ga je soko, uzeo u kljun vojnikovu maramicu, odletio do obližnjeg izvora, uronio je u izvorsku vodu i doletio nazad kako bi ranjenika okrijepio. Vojnikova majka je danima posmatrala kako soko kvasi maramicu na izvoru i pratila ga u čudu. Tako je, najzad, našla svog sina i on je bio spašen.
Ovdje se mogu naći različite vrste poljskog cvijeća. Ovaj prizor nije smio ostati sakriven od očiju javnosti.
Put prema Fundini se spušta kroz šumu, kojom stižemo do Sela Delaj. Priroda i kućice stvorene za fotografisanje. Zanimljivo je to što su seljani sopstvenim sredstima izgradili monumentalni spomenik u vidu krsta i nešto manjeg Isusa koji gleda prema kanjonu Cijevne. Fundina je jedino selo u Kučima u kojem oduvijek u miru i harmoniji žive pravoslavci, katolici i muslimani. 
U mjestu Rašovići, nalazi se spomenik, podignut u znak sjećanja na bitku na Fundini, koja se odigrala 1876. godine. On čuva od zaborava jednu od najznačajnihih bitaka u crnogorskoj istoriji, kada je naša vojska porazila višestruko nadmoćniju vojsku Otomanskog carstva, koja je imala 20.000 vojnika.
Krug oko Korita je tura, koju ne bi trebalo da propustite. Dokaz da, za svjež vazduh i uživanje u zelenilu, ne treba ići dalje od glavnog grada. Do svih mjesta, može se stići asfaltom, a između Rudina i Fundine se put trenutno gradi, ali je prohodan.
Ivona DROBNJAK
