Saopštenje Čirgića prenosimo bez redakcijskih intervencija:
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti opet je (na svome sajtu) odgovorila na kritike – i sad kao dosad. Predśedništvo je izreklo osudu zbog performansa u Skupštini i ocijenilo ga necivilizacijskim. Zaboravili su da je za izricanje takve kvalifikacije ipak potrebno nešto što tome Predśedništvu nedostaje. I toliko o njima.
Glasnuo se i Jevrem. Živnuo je otkad mu je CANU nostrifikovala akademsku titulu, odrekao se dosadašnjih „identitetskih naklapanja“, pa počeo držati moralne lekcije „dublerskome Fakultetu za crnogorski jezik i književnost“. A koliko je tek ta moralna lekcija dobila na snazi kad se našla na sajtu CANU!
Glasnuo se i Autorski tim i iznenadio naivne – ostavši čvrsto pri nauci koju su Rječnikom promovisali. Zadržimo se, makar na kratko, na pseudonaukovanju Autorskoga tima, odnosno jedne njegove članice. Ne zbog toga što to pseudonaukovanje osobe skrivene iza Autorskoga tima zbilja zaslužuje pažnju, no da javnost ne bi ostala obmanuta mudrim odgovorom koji se sricao duže od mjesec dana. A što smo iz toga odgovora saznali:
1. da leksikografski stručnjaci CANU ipak ne znaju razliku fonem – glas i fonetika – fonologija – morfonologija. Tako govore o glasu v i glasu f, a morfonološke promjene nazivaju glasovnima. Ko ne vjeruje neka pogleda str. XXI Rječnika;
2. da leksikografi CANU nijesu imali nikakvu metodologiju po kojoj su razvrstali „narodnu“ i „književnu“ leksiku, da nijesu imali nikakvu metodologiju po kojoj su označavali dijalektalne akcente i sl. te da im je osnovni kriterijum bio kriterijum nasumičnosti. Ko ne vjeruje meni, neka povjeruje citatu: „U pojedinim riječima, uz standardni akcentovani oblik zabilježen je tzv. izgovorni lik...“ Koje su to pojedine riječi i na osnovu čega su odabrane, znatiželjni će uzaludno tražiti i u Rječniku i u odgovoru meritorne leksikografkinje koja se skriva iza Autorskoga tima;
3. da CANU i dalje ne poriče da jotacija ne utiče na akcentuaciju. Umjesto da priznaju grešku, izvlače se time da se ta pojava u njihovu Rječniku javlja samo kod riječi besjeda i beśeda koje, ako im je vjerovati, nemaju isti izgovor!;
4. da potcjenjuje intelekt javnosti podmećući u odgovoru kako savremena literatura ipak jednači nastavke i sufikse. Međutim, kao što se vidi i u literaturi koju citiraju, riječ je o „tvorbenim nastavcima“, što ipak neće biti isto što i „nastavak“, pa makar o tome naukovala i Rajka Glušica;
5. da spisateljica odgovora Autorskoga tima pribjegava onome čemu je najvičnija – izvrtanju argumenata: Mihailo Stevanović ne govori o glagolima „različitoga vida, a istog značenja“, a upravo za takve glagole smo u prikazu Rječnika rekli: „Šteta što je umro Mihailo Stevanović prije no su otkriveni takvi glagoli!“ A što se tiče glagola koji nemaju infinitiv, to se već mora priznati kao čisto naučno otkriće Autorskoga tima! Pozivajući se na Stevanovića da je „velim“ izgubilo infinitiv i sve ostale oblike, zaobilaženju istine vična naučnica koja je pisala odgovor „zaboravlja“ da pomene da je u njihovu Rječniku i oblik „viđu“ dat kao da nema infinitiv! A i ko nije išao u školu zna da je infinitiv toga glagola viđeti. Koji je pak infinitiv onoga prvoga, neka pročitaju kod istoga Mihaila Stevanovića!;
6. da ne samo što ne razlikuju nacionalnu od jezičke pripadnosti pisaca no im nije jasna razlika između kulturnoga i jezičkoga korpusa;
7. da im spisak skraćenica ne obuhvata sve autore koje su u korpus unijeli, što potvrđuje još jednom da je riječ o „ozbiljno rađenome“ nacionalnom projektu, kapitalnom za našu kulturu;
8. da i dalje ostaje nejasno zašto je samo period od Petra I naovamo „reprezentativan“ a ono prije njega ne!;
9. da svi mi što smo viđeli stranicu na kojoj piše da je Venera najsjajnija planeta poslije Mjeseca ipak moramo vjerovati na riječ reagovanju stručnjaka CANU, a ne svojim očima i Rječniku koji su oni izradili – da smatraju da je Mjesec planeta! Nećemo ih više pitati ko je fizičar iz njihova tima koji je patentirao to otkriće!;
10. da je kriva Pobjeda i jedan od njenih urednika koji je napisao rečenicu: „Istoričari revizionisti i dobar dio nacionalne političke elite pokušavaju da rehabilituju četnički pokret Draže Mihailovića i dokažu kako je Draža bio pravi antifašista“, a ne civilizovani stručnjaci CANU koji su tu rečenicu skratili tako da taj isti Dražo postade antifašista!;
11. da to što je islam izvršten iz kategorije religije nijesu krivi autori Rječnika CANU no bosanski leksikografi!;
12. da to što stručnjaci CANU ne znaju osnovne podatke iz istoriografije nijesu krivi oni no daktilografi i autori Istorijskoga leksikona!;
13. da to što su albanski muslimani predstavljeni kao arnautske lukave poturice nijesu krivi oni koji su birali i korpus i primjere iz korpusa no je krivo književno djelo Novaka Kilibarde i Stefana Mitrova Ljubiše. Izgleda da nijesu ništa u cijelome korpusu o toj agarjanskoj nečisti ljepše mogli naći do toga na što su slučajno naišli kod pomenutih pisaca. Kao da javnost ne zna da su kod istoga Kilibarde mogli naći primjera i za odrednice koje bi lijepo pristajale i uz pojedine članove Savjeta i Autorskoga tima, ali i uz one koje su primjerom dočarali kao Arnaute, poturice i sl. Toliko i o Autorskome timu i spisateljici odgovora.
Postavljanje dodatnih pitanja bilo kome od leksikografskih stručnjaka CANU, bilo kojemu akademiku te ustanove ili članovima njezina Predśedništva bio bi zbilja uzaludan posao. Uzaludno bi bilo i ponavljati sva dosadašnja pitanja koja su u cjelosti ostala ili bez tačnoga i stručnoga odgovora ili bez odgovora uopšte. Akademici ćute, Predśedništvo se skriva iza osude performansa, a Autorski tim i Savjet iza Predśedništva i Akademije. Potonje pseudonaukovanje leksikografskoga tima CANU jasna je poruka da CANU stoji iza svoga Rječnika. Nije dakle riječ samo o diletantizmu ljudi kojima još uvijek nije poznato ni ono što brucoši znaju, no o svjesnoj projekciji neke druge stvarnosti u Crnoj Gori. Uz to se kritičarima Rječnika spočitava da su politikanti, da su uličari, da su plaćenici, da su filolozi pod navodnicima i tako dalje – sve u skladu s prepoznatljivim objektivnim naučnim diskursom primjerenim akademicima i saradnicima Akademije. Time se želi stvoriti nekakva lažna slika kako su kritičari ovoga Rječnika plaćenici režima, a leksikografski stručnjaci CANU objektivni naučnici koji svoj politički angažman ne miješaju s naučnom rabotom. Ne, gospodo akademici i leksikografi. Stvarnost je ipak malo drukčija. Akademija iza koje ste se zaklonili nije udruženje građana, nego formalno najviša naučna ustanova ove države koja crpi polijepa sredstva iz njenoga budžeta. Vaše apanaže i honorari, štampa Rječnika i ostali troškovi nijesu s neba pali, nego ste ih dobili upravo od ove države i ovih građana. A kritika koja vam se gotovo svakodnevno upućuje sasvim je volonterska i besplatna, ona je motivisana željom da se ukaže da ne želimo pristati da vaša bruka postane i naša bruka – samo zato što ste joj stavili logo Akademije. Nemilice trošeći državne pare za projekte koji podrivaju njeno građansko ustrojstvo i koji vrijeđaju zdrav razum građana, ne možete se predstavljati kao alternativa bilo čemu. Uostalom, kad vas sve ove kritike nagnaju da isplivate iz sopstvenoga vremeplova, shvatićete da je crnogorski novi vijek davno prošao. Ovo više nije vrijeme ni od jedne novine, ni od jedne knjige, pa evo ni od jednoga portala. Pitanja vam dalje neću postavljati, ali ćemo vam spremno odgovoriti na svako koje postavite!
Da zaključim. Rječnik CANU privatni je projekat jedne državne ustanove. Pod logom te državne institucije omalovažena je Crna Gora. Ako crnogorske nadležne ustanove nemaju snage da zabrane dalju distribuciju Rječnika CANU, neka toj Akademiji zabrane ime. Pod ovim imenom, s ovakvim projektom i s ovakvim tvrdim stajanjem iza svih anticivilizacijskih nepočinstava koja se već dva mjeseca citiraju, ta Akademiju bruka Crnu Goru.
