Društvo

Još ponešto o Rječniku: CANU - za kralja i Dražu

Nerado se upuštam u ovu polemiku, ali sam mišljenja da ovo spisanije CANU koje su nazvali pompezno Rječnikom crnogorskog narodnog i književnog jezika zaslužuje da se nađe na meti kritike svega što pretenduje da bude intelektualno u Crnoj Gori. I o tome se mora progovoriti, jer poslije će nam đavo biti kriv. Ili što reče Đ. Balašević u kultnoj pjesmi: „Krivi smo mi koji smo ćutali!“
Još ponešto o Rječniku: CANU - za kralja i Dražu
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Vukota VUKOTIĆ

Nevjerovatni propusti u Rječniku CANU već su iznešeni. Anticivilizacijske poruke na račun muslimana i Albanaca te mnogi lingvistički, istoriografski i naučni promašaji nijesu natjerali Crnogorsku akademiju na pristojan odgovor ili izvinjenje. Umjesto toga, od CANU imamo ćutnju koja nas sve zabrinjava. Akademija ćuti kao Svetozar Marović nekad. Ali dok ona ćuti, mi ne smijemo. I upravo zbog toga neetičkoga postupka dužnost je svakog crnogorskoga građanina da osudi djelo koje vrijeđa multietničku i antifašističku tradiciju naše države. Da ne bismo iz te nemuštosti možda i dobili neki odgovor koji bi smirio opravdano ustalasane duhove predstavnika naših manjina i stručnoga esnafa, prezentiraćemo javnosti što je CANU dodatno pokušao da proturi Crnoj Gori. U jednome od prikaza Rječnika naišao sam na podatak da je za odrednicu antifašista sa str. 73 kao primjer iskorišćena sljedeća konstrukcija: „...dokažu kako je Draža bio pravi antifašista.“ Pošto se CANU povodom ovoga nije oglasio i pošto nijesmo dobili objašnjenje zašto je baš uzet ovaj primjer, navešću još neke „sitnice“ iz Rječnika. Za primjer upotrebe riječi alhemijski (str. 52) leksikografi su odlučili da ponude: „...njegov najveći uspjeh bio je alhemijski postupak kojim je zlato iz koncentracionih logora pretvarao u bogatstvo na nekoliko privatnih računa...“! Ovako izvučen, bez konteksta, ovaj primjer je zaista upitan. Zar su pored toliko primjera riječi alhemijski oni našli baš ovaj koji na koncentracione logore aludira kao na rudnike zlata! Alhemija koja je jedina vjekovima stojala kao naučna disciplina uz rame tada sveprožimajućoj sholastici, dok su sve ostale nauke bile samo sluškinje, u ovom Rječniku je izgleda svedena na nešto čime su se bavili nacisti. Dakle, ni Hermes Trismegistus, ni Nikolas Flamel, ni Isak Njutn, ni mnogi drugi nijesu mogli upasti u objašnjenje ove riječi, niko osim nacista?! Ista svar je i s riječju aktivista (str. 34). Od svih građanskih, partijskih, gej, vjerskih, kakvih hoćete aktivista, CANU je našao sljedeći primjer: „Po ugledu na naciste aktivisti stranke su imali svoje uniforme, a predsjednika stranke su oslovljali sa vođa.“ I opet nacisti! Siguran sam da će CANU trebati podosta papira da pojasni kako to da u XXI vijeku u jedno „kapitalno“ djelo unosi primjere izvučene iz konteksta koji su bez jasne osude prema nacističkoj ideologiji? Jer ovako ogoljeni, ovako viseći, ovi primjeri mogu imati afirmativan karakter, što je dodatno pogubno za naše društvo. Ne želim da sumnjam da CANU nema jasan stav prema nacizmu!

Kao neko ko proučava prošlost našao sam na još nekoliko interesantnih odrednica koje ne odgovaraju činjenicama, odnosno koje u svojemu položaju u Rječniku mogu biti dvosmislene. Na str. 83 za riječ arbitar srijećemo sljedeći primjer: „Sve je to omogućilo kralju Aleksandru da se predstavi kao nepokolebljivi čuvar narodnog jedinstva i arbitar u političkim trvenjima.“ Pošto nema više rečenica koje bi objasnile ove epitete kralja Aleksandra, iznijećemo ono što znamo. Da je bio „nepokolebljivi čuvar jedinstva“ i „arbitar“ – bio je, ali žandarskom torturom i diktatorskim režimom: čovjek čije su snage bjesomučne ubijale i zatvarale u Crnoj Gori sve neistomišljenike i protivnike bezuslovnoga ujedinjenja, naročito federaliste i komuniste. Da CANU o čovjeku koji je Crnoj Gori nanio jednu od najvećih nepravdi u njenoj istoriji ima fino mišljenje, potvrđuje nam i karađorđevski i eshaesovski diskurs o crnogorskoj vojsci u egzilu, legalnoj i legitimnoj oružanoj sili Kraljevine Crne Gore – koju u primjeru za riječ amnestija (str. 57) karakteriše kao „separatističku“. Leksikografi CANU definitivno nemaju kvalitetno obrazovanje iz istorije. Da imaju, ne bi u primjeru za prvo objašnjenje riječi Alpinac, koje se odnosi na stanovnika Alpa, stavili rečenicu iz Lalićeva djela koja se odnosi na alpince, pripadnike specijalnih snaga fašističke vojske (str. 48). Bogumilstvo ne bi bilo učenje „u osnovi protestantsko“ (str. 244) jer protestantizam, osim što je nastao nekoliko vjekova nakon popa Bogumila, nema nikakvih dodirnih tačaka sa bogumilstvom; balkanski pokret za koji se smatra da ga je osnovao pop Bogomil ili Bogumil u Bugarskoj u X vijeku je „u osnovi“ dualistički i svoje korijene vuče iz manihejstva, gnostičkih učenja i apokrifnih jevanđelja. Osuđeno je kao jeres i kao jeretički pokret širio se preko Bosne dalje s Balkana u zapadnu Evropu, gdje je uticao na formiranje albižanske i katarske jeresi. Za razliku od bogumilstva protestantizam je regularna vjera kojoj danas pripadaju milioni ljudi širom svijeta. Nastala od učenja Martina Lutera u XVI vijeku širila se u nekoliko pravaca: luteranstvo, kalvinizam, metodizam... Preteče protestantizma su Džon Viklif i Jan Hus, a svakako ne pop Bogumil. No izgleda da je to leksikografima iz CANU potpuno nepoznato. Uostalom kad mogu svrstati Dražu u antifašiste, mogu i Lutera u jeretike!    

Sve dok CANU ne prizna greške i povuče iz upotrebe svoj Rječnik, javnost mora biti upozoravana na ove dijabolike. Naša će đeca kroz ovo što se pokušalo predstaviti kao „najvažnije kulturno djelo u istoriji Crne Gore“ ne samo dobijati pogrešne informacije, nego će Draža postati antifašista, a kralj Aleksandar demokrata. Da CANU nije crnogorska, akademska i naučna, već je dokazano. Objašnjenje za riječ vajarstvo (326) dokazuje da nije ni umjetnička: vajarstvo je „umjetnost oblikovanja kipova“! Zato je sramotno što neke državne, naučne i prosvjetne institucije, nevladine i antifašističke organizacije ćute, što SUBNOR prećutkujući prelazi preko ovih skandaloznih CANU podmetanja! Jedina stvar koja je potrebna za pobjedu zla jeste da dobri ljudi ne čine ništa – Edmund Burk.

Portal Analitika