Piše: Janko Ljumović
Polemika je dobar povod za postavljanje pitanja o kapacitiranosti naših akademskih institucija. Na svu sreću naučni i umjetnički standardi nijesu propisani samo i ekskluzivno za Crnu Goru, jer bi u tom slučaju živjeli onako kako nam „prozvani autoriteti“ određuju. Suština i nauke i umjetnosti jeste da se autoriteti propituju, a njihovim propitivanjem dolazi do razvoja i nauke i umjetnosti. Propitivanje nikada ne prolazi glatko, naprotiv uvijek je burno, a iz narativa prošlosti znamo da je dovodilo i do najmračnijih stranica ljudske povijesti.
Stil
U aktuelnoj polemici treba utvrditi komunikološki stil aktera, kako bi nam on označio sve zamke u kojima na djelu imamo pokušaj stvaranja javnog mnjenja za i protiv. To za i protiv, već godinama „uspješno” funkcioniše u slikama crnogorske tranzicije.
Ovoga puta za i protiv (Rječnika), mijenja osvojene metode i kulturu polemike. Prije svega, polemika je donijela neka nova imena, kojima medijski egizbicionizam dobro poznat „autoritetima opšte prakse“ ili „kolumnistima reketašima” nije cilj. Cilj im je određen razlozima profesionalne etike, da javnosti prezentuju nesporne činjenice koje se fokusiraju na greške elementarnog tipa, ili pak na objašnjenje konteksta koji ukazuje na anahrona i davno prevaziđena teorijska mišljenja, koja danas ulaze u nova interdisciplinarna polja koja očigledno još nemaju primjenu kod aktera autorskog tima i saradnika na Rječniku, od kojih su pojedini vedete dijela naše „medijalizovane akademske zajednice”.
Vakumiranje
Kada smo već kod interdisciplinarnosti, polja studija kul ture, studija roda, kulturnih prava ili pak kulturne georgrafije teško da „stanuju” u Rječniku koji nam se desio 2016. godine. To što ga nijesmo imali do sada, najbolje svjedoči sam Rječnik, koji svojim duhom najbolje potvrđuje diskontinuitet crnogorke kulture i države, tj. višedecenijsko vakumiranje crnogorske kulture u kojoj je suštinski standard bio poluprofesionalni standard i zavičajni vapaj onih koji su povremeno dolazili u rodni kraj, ili su pak do dana današnjeg postajali lokalni autoriteti sa nikad uspostavljenim sistemom uporedivosti , i suštinske evaluacije učinjenog.
Polemika izgleda da dotiče i ta važna pitanja, i dobro je da ih dotiče. Za i protiv gluposti - kako drugačije označiti već citirane odrednice rječnika, koje postaju ovih dana aktuelan vic. U formi vica doći će i do one publike koja je možda već dugo na medijskoj dijeti, i izvan linija razdvajanja i podjela, tako specifično crnogorskih, koje su postale jedan veliki bag. Bag koji, ukoliko ga što prije osvijestimo, imamo šansu da iz njega izađemo.
Poziv
Polemika je na izvjestan način poziv na izlazak iz konteksta greške, ipak živimo u velikoj novoj globalnoj mantri koja se zove društvo znanja. Kakav je standard tog canuovskog društva znanja, nositelja i branitelja njegovog (a trebalo bi i našeg) Rječnika, imamo priliku da vidimo. Da nijesu samo rječi, važne za specifično domaći kontekst sporne, svjedoče i riječi koje nadilaze pitanja crnogorskog. To su riječi: artistkinja, barok i biseksualnost.
Ostavimo čitaocima da sami nađu tumačenja navedenih riječi, jer zaista je važan trenutak da se u fokus javnosti postavi jedna knjiga, neka to bude poziv za kreativnu interakciju sa Rječnikom. Izbjegao bih u ovom tekstu šalu sa barokom, sa artistkinjama, biseksualcima i biseksualkama.
Nije problem sa onim čitaocima, koji nikada neće vjerovati samo jednoj knjizi, pa bila ona i najsavršenija, problem je sa svima onima koji vjeruju samo jednoj knjizi, ili još gore, onima koji vjeruju bez čitanja. Moć medija, masovnih medija upravo jeste u obraćanju onima koji vjeruju bez čitanja.
Značaj
Polemika vraća vjeru u čitanje, i značaj čitanja. Ovog puta nije sve ostalo, kao što nerijetko ostane samo na tekstu – transmisiji jednog događaja, svečane objave da smo dobili veliki dar, knjigu koju smo dugo čekali.
Nije Norveška bogata zbog nafte koja im se jednog dana desila, bogata je Norveška zbog Henrika Ibzena koji je napisao dramu „Neprijatelj naroda“, koja priča priču o cenzuri u lokalnom listu jednog malog norveškog grada. Na kraju, i baš zbog cenzure oko Rječnika, teško je vjerovati jednom našem lokalnom listu koji cenzuriše pogled na Rječnik, ali i na ukupnu sliku crnogorske tranzicije. Vrijedi čekati pisca koji će nam ponuditi ideju vrijednosti koja neće zavisiti od njegove ili njene borbe da će činom dobijanja Trinaestojulske nagrade, riješiti status istaknutog kulturnog stvaraoca.
Kada se to djelo pojavi, znaćemo da je tranzicija završena i da ćemo sa puno više brige i odgovornosti živjeti i stvarati u Crnoj Gori. Izazovi borbe protiv gluposti, naravno neće biti okončani, ali ćemo imati usvojene standarde koji neće biti toliko i ovoliko sporni. A možda ćemo tada, ne samo pristojnije živjeti u ekonomskom pogledu, već će pristojnost biti standard i javne komunikacije, posebno od nositelja akademskih titula.
Izvor: Pobjeda
