Piše: Jelena ŠUŠANJ
Sljedeći korak morao bi biti da greške skenera, softvera i obrađivača prizna redaktorski tim u sastavu dr Jelena Bašanović-Čečović, dr Rajka Glušica, dr Sanja Šubarić, univerzitetski profesori koji su nadgledali rad na cjelokupnome Rječniku, određivali korpus, nadzirali „neiskusne“ i „nepromišljene“ obrađivače, sprovodili trostruku redakturu i koji su odgovorni prije svih za ovaj milenijumski leksikografski, lingvistički i kulturni fijasko. Daleko smo još i od Savjeta za izradu Rječnika i od Predśedništva CANU, koje je takav autorski tim okupilo i dalo mu legitimitet.
Obrađivač Rječnika, tipično akademijski, ne želi da polemiše, samo da komentariše. Nažalost, u cijeloj ovoj priči nema se s kime ni polemisati. Dok jedna strana (čiji se broj zastupnika rapidno umnožava) citira, argumentuje, dokazuje, upućuje na propuste, omaške, manipulacije, druga strana čvrsto ostaje pri stavu da se Rječnik nameće kvalitetom, autoritetom, značajem, da taj „najveći kulturni događaj u Crnoj Gori“ da ne vrijeđa nikoga, da su svi komentari proizvoljni, falsifikati, improvizacije, a u pismu obrađivača viđesmo i krajnje nenametljivu opasku da su uzrok napada na Rječnik i lične frustracije (većine crnogorske stručne i nestručne javnosti?). Zapravo i ne čudi takav stav Akademije. U njezinu Rječniku, u njezinu korpusu, dakle u njezinoj objektivnoj stvarnosti, uz odrednicu „akademski“ nema ustaljenih veza riječi „akademska rasprava“ niti „akademska etika“.
No pozicije se malo i pomjeraju. Predstavnik rječničkoga tima Akademije nauka koji je juče istupio u javnost ponovio je da njihove greške nijesu bile zlonamjerne, da možda nijesu ni bile greške, da oni u njima i poslije ponovnoga čitanja djelova Rječnika ne vide ništa uvredljivo, ali je otišao i korak dalje: rekao je da su one nastale usljed „nepromišljenosti, možda neiskustva“. Ne slaže se njegovo saopštenje s prethodnim reagovanjem tima kojemu pripada, a koji ponosito ustvrdi kako „preuzima punu odgovornost za stručnu i naučnu utemeljenost projekta“. Uostalom je li to kriterijum po kome su se birali saradnici za ovaj kapitalni projekat? Zar ne bi trebalo da Akademija kao najviša naučna institucija angažuje vrhunske lingviste i leksikografe, a ne nepromišljene početnike? Nije Akademija nepromišljeno postupila samo u selekciji saradnika, kao što ni saradnici nijesu nepromišljeno postupili samo u odabiru korpusa. Nijesu, rekla bih, Akademijini saradnici ni naučili mnogo iz jednogodišnjega rada na prvome tomu Rječnika. Nepromišljena su i saopštenja kojima se ovih dana predstavlja Akademija, poput reagovanja Jevrema Brkovića objavljenog u četvrtak na sajtu canu.ac.me, u kome prvo kaže da su napadi na Rječnik diletantizam i politikantstvo, a onda da se, ako ih ima (?!), kakva nepreciznost ili štamparska greška (!) mogu i ispraviti, pokoji primjer zamijeniti adekvatnijim. Na osnovu posljednja dva reagovanja možemo zaključiti da se nepromišljenim tumačenjem riječi bavi leksikografija, nauka, struka. Kritičko tumačenje rječnika i rječničkih odrednica, s druge strane, teški je diletantizam i politikantstvo. Prilično umjetničko i umjetno tumačenje za Akademiju nauka. No kakvo bi i moglo biti kad saopštenje u odbranu „ozbiljne nauke“ potpisuje spisatelj bez ikakvih naučnih dometa i potencijala.
Nije prvi put da čitamo da predstavnici Akademije početni negativno orijentisani tekst o lingvističkim greškama uočenim u Rječniku predstavljaju kao „uopšten i bez mnogo argumenata, kako jedino i može kada se reaguje u tekstovima pisanim prije detaljnog iščitavanja Rječnika“. Ako mislimo na isto, na kritički osvrt Adnana Čirgića, koji je – koliko mi je poznato – prvi prikazao Rječnik CANU, ne znam zaista koliko konkretnije i argumentovanije treba pisati Akademiji ako njeni stručnjaci ne shvataju da glas i fonem nijesu isto, da fonetika i fonologija nijesu isto, da ne postoje glagoli koji nemaju infinitiv, da sufiksi nijesu isto što i nastavci, da ne postoje sufiksi -čki, -ćki, -ški, već su to alomorfi... Primjedbe su bile vrlo konkretne, a argumenti se, ako nijesu bili dovoljni, ili možda dovoljno jasni, mogu naći u relevantnoj, savremenoj literaturi (za svaki slučaj da konkretizujem: literaturi nastaloj u 21. stoljeću).
Vraćamo se opet albanizaciji i nametanju. Zanemariću Akademijino namjerno zanemarivanje u mom prošlom reagovanju elaborirane činjenice da iz primjera navedena uz ovu odrednicu ni prema kakvoj logici ne može proizaći da se nametanje vrši kvalitetom, jer niko pametan ne bježi od kvaliteta. Sad postavljam pitanje: podrazumijeva li nametanje i uz riječ „varvarizacija“ „svojim autoritetom, uticajem, značajem činiti da neko nešto prihvati kao logično, prirodno“? Je li po Akademijinu tumačenju i varvarizacija pozitivna, budući da je tumače kao „nametanje varvarskog načina života“, dok pod pridjevom „varvarski“ nalazimo „koji se odnosi na varvare, divljački, surovi“? „Varvarizovati se“, napokon, ima definiciju poput „albanizovati se“ – „postati/postajati varvarinom“. Usljed američke asimilacije postaje se sličan Amerikancu, dok se usljed albanizacije i varvarizacije ne završava sličnošću s „izvornikom“, već se postaje Albanac i varvarin. Zaključak se iz ovoga sam nameće „autoritetom, uticajem i značajem“?! Sudeći po posljednjem reagovanju iz Akademije, izgleda da treba oprostiti što i nakon ujednačavanja nešto ipak ostane neujednačeno jer Rječnik radi šest obrađivača. Nema pomena o trostrukoj redakturi kojom su se dičili u Predgovoru, a ni o cijelome Savjetu, pa je nejasno što obrađivači nijesu govorili na promociji, kad je ovo već, čini se, isključivo njihov projekat.
Uzgred, u Rječniku crnogorskoga narodnog i književnog jezika definiše se i riječ „varvar“ (đe se upućuje na odrednicu „varvarin“) preko primjera: „U ovijema intrigama što se može viditi ona zloba duše hijenske sa kojom su Turci mlijekom materinim zadojeni i prvenstvovali svagda pred najzlobnijema varvarima koji su se do danas na svijet pokazivali.“ i „U Petrogradu je mitropolit Sava napisao predstavu carici Jelisaveti, tražeći od nje da materijalno pomogne Crnu Goru koja je na poziv cara Petra ustala protiv varvara, neprijatelja Hristove crkve i gonitelja pravoslavnog naroda...“. Varvarin je pak „1. ist. svaki stranac koji nije pripadao etničkoj i kulturnoj zajednici starih Grka i Rimljana“, za što u korpusu nijesu ni našli primjer upotrebe, i „2. primitivan, necivilizovan čovjek, divljak“. Ovđe niču nova pitanja, na koja, već dobro znamo, Akademija neće odgovoriti: kako je Akademija varvare definisala kao strance koji ne pripadaju zajednici starih Grka i Rimljana, a u primjerima kao varvare navode „neprijatelje Hristove crkve i gonitelje pravoslavnog naroda“ ili se možda taj primjer odnosi na primitivce, divljake, necivilizovane ljude?! Po ko zna koji put su u ovome rječniku Turci, muslimani predstavljeni u skladu s nacionalističkim, anticivilizacijskim, negrađanskim tendencijama: zlobni poput hijene, zlobom su kroz mlijeko majčino zadojeni i imaju prvenstvo među najzlobnijim varvarima?!
U objektivnoj stvarnosti i medijima na koje se pozivaju autori Rječnika nema ni podgoričkih Varvara, navijača Budućnosti što već gotovo 30 godina svim srcem prate podgorička i crnogorska sportska dešavanja. Može li razlog biti što se u tome značenju riječ nije našla u Rečniku srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika SANU, koji je Crnogorska akademija uzela za matricu i prema kojem kroji i prekraja i leksiku crnogorskoga jezika?
I na kraju, kao i svi istinski mistifikatori – Akademija se poziva na brojeve. Mogu reći i brojki, u skladu s Rječnikom CANU, jer su i u matematici pokazali zavidno znanje pa su „broj“ i „cifra/brojka“ predstavljeni kao sinonimi. Svi učenici nižih razreda osnovne škole, zaboravite što vam učitelji kažu da to nije isto, Akademija zna objektivnu stvarnost! U Akademijinu korpusu je istina! Ali evo, protumačiću i Akademijinu statistiku: kako izračunaše, kritikovani su zbog „dvadesetak odrednica“. Dakle, kroz svega 20-ak odredničkih riječi, što je manje od 0,5% Rječnika, uspjeli su uvrijediti barem 20% stanovništva, odnosno više od 120.000 stanovnika Crne Gore Albanaca i pripadnika islamske/muslimanske vjeroispovijesti (da ne uzimam u računicu građane drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti koje Akademijina tumačenja vrijeđaju, kao ni građane drugih država do kojih su, svjedoci smo, doprli rezultati njihova nečinjenja, niti pak zapošljene u lokalnoj i državnoj administraciji itd.). Možda nije u skladu s etikom koju Akademija promoviše, ali ja se tim uspjehom ni u kom slučaju ne bih hvalila...
Znameniti članovi i članice Autorskoga tima, koliko primjera treba iznijeti da biste priznali da ste pogriješili, izvinili se pripadnicima vjerskih manjina i manjinskih naroda koje ste uvrijedili i povukli Rječnik na suštinsku preradu?! Je li moguće da ni poslije ponovnoga čitanja u vašim tekstovima, leksikografskim definicijama, primjerima ne vidite ništa loše?! Ako je tako, u pravu ste, ova polemika nema smisla. Da parafraziram Marka Vešovića: ne treba proglašavati Homerom nekoga samo zato što je moralni slijepac.
Sve što se od Autorskoga tima traži jeste osnovna kultura: nije grijeh griješiti, grijeh je ne izviniti se. Umjesto izvinjenja i povlačenja Rječnika dok se ove nekulturne i anticivilizacijske stvari iz njega iščiste, CANU prijeti novim tomovima, nepovlačenjem početnoga, stoji čvrsto i odgovorno uz temelje koje je postavila u ovome kulturocidu i očekuje lovorove vijence... Ali varvarima ne pristaju lovori.
