Piše: Doc. dr Vladimir VOJINOVIĆ
Neupućenima u crnogorske lingvističke prilike ništa čudno ne bi trebalo biti u tome što se jedna akademija nauka oslanja na pravopis jezika zemlje koja ju je osnovala. Ali svima koji pamte kakav stav su pojedinci iz autorskoga tima CANU imali prema tekstu, autorima i korisnicima Pravopisa crnogorskoga jezika jasno je da se autorski tim CANU, u najmanju ruku, posuo pepelom već u Predgovoru Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika. Otkud to tumačenje? Śetimo se, ni Lalićeve gore nijesu viđele takve hajke kakva je pokrenuta za autorima Pravopisa i drugih tekstova standardizacije crnogorskoga jezika. Glavne riječi osuda izrečenih na račun standardologa izrekli su pojedinci iz autorskoga tima i Savjeta CANU. U svojim ranijim autorskim tekstovima autore i korisnike Pravopisa nazivali su „kozacima“, „koźacima“, „babolozima“, „glibanima“, „fašistima“, „nacionalistima“, „režimskim lingvistima“... Za razliku od Registra i Priručnika koje je CANU navodno objavila, tekstove pojedinaca iz autorskoga tima s kvalifikacijama koje su upotrebljavali, bolje reći s rječnikom ulice, moguće je pronaći u bibliotekama i na internetu, naročito one čiji su autori Akademijini kvazilingvisti, nadriteoretičari i književnici u pokušaju. Dakle, svi ti „autori“ koji su tekst Pravopisa smatrali nedostojnim u Predgovoru svoje najnovije knjige pozvali su se upravo na Pravopis, i od njega krenuli u svoju rabotu.
Što stoji iza tog čina? Stoji li iza toga iskreno priznanje autorskoga tima CANU da su standardolozi crnogorskoga jezika ipak obavili svoj posao? Što stoji iza nastojanja da se gaženjem sopstvenih uvjerenja i stavova dođe do statusa profane persone, do „koźačkoga“ statusa, statusa „babologa“, „glibana“, „fašiste“, „nacionaliste“ i „režimskoga lingviste“? Nije li, zapravo, to pravi primjer politikantstva, primjer koji govori da se gaženjem sopstvenih uvjerenja i stavova, promjenom pozicije i strane namah i preko noći može ostvariti materijalna dobit i moć? I, može li to tako, politikantski, u nauci? Možda je to dosad bio slučaj, no sad će pojedincima iz autorskoga tima CANU svakako biti teže da dođu do cilja. Naročito će im biti teško da naknadno dobiju zasluge za standardizaciju crnogorskoga jezika. Zašto? Zato što će konstantno biti pozivani da se osvrnu na svoje rane radove. Recimo, na jedan tekst iz marta 2011. godine kad su, u namjeri da crnogorsku javnost i prosvjetni sistem zastraše Pravopisom a Crnogorcima ogade i samu pomisao na tu knjigu, skliznuli iz nauke u lošu fikciju i iznijeli posve netalentovani kvazinaratorski uradak, s naslovom Ovako je beśedio Miśo. Slijedi odlomak te neuspjele proze: „Miśo ponekad šćaše beśediti o nekijem śećanjima iz đetinjstva i o tome kako šćaše napuštiti svoj veleljepni pośed, inače nije imao pośedovni list, jer ga je śenjalo da će se negđe drugđe zauvar ućešit od toga đečjeg śećanja, zbog kojeg je bio po vaz dan śetan i neućešan...“ Ili da se, recimo, osvrnu na svoje kolumne, poput one u kojoj je saopšteno da „koliko god bila u skladu s Pravopisom (ovakvim ili onakvim) laž nikada ne može postati istina“...
A da vidimo koliko je zapravo Rječnik CANU usklađen s Pravopisom.Što piše u Predgovoru? Nakon saopštene teze da su podrazumijevali primjenu pravila Pravopisa crnogorskoga jezika, autorski tim CANU navodi sljedeće: „Sve ono što njime nije regulisano ili predviđeno definisao je autorski i redaktorski tim.“ Ali da ne bude zabune, nije riječ samo o definisanju već i o redefinisanju, tj. prepravljanju Pravopisa. Tačka 129 Pravopisa crnogorskoga jezika donosi sljedeći stav: „U crnogorskom jeziku normativan je samo (i)jekavski izgovor.“ I tu prostora za dodatna definisanja i redefinisanja nema. No, autorski tim CANU je izabrao brojne ekavske konstrukcije i upotrijebio ih uz pojmove koji po njihovu mišljenju pripadaju crnogorskome jeziku. Slijede samo neke od „vješto“ odabranih konstrukcija koje su autorskom timu CANU poslužile za primjer upotrebe riječi:
1. uz riječ avantura stoji i primjer: „Vredi nešto reći i o ovim mladim ljudima onda kad se oni prvi put sreću s ljubavnim avanturama...“ (str. 6);
2. uz riječ avanturizam stoji i primjer: „Makar i ne bilo nužno, makar bilo čak i šašavo, u svakom je slučaju moralnije težiti ka unutarnjoj ravnoteži svoje umetnosti i ličnog života, nego, bez ikakvog samoopravdanja, praviti umetnički avanturizam a u životu se grčevito držati antiavanturističke prakse…“ (str. 6);
3. uz riječ Agarjanin stoji i primjer: „Rekao bih da je Agarjanin bezbožnik, da je išao u kumbulji koja je ružičku crkvu htela da prevede u posed tamo njine verske zajednice koju su prijavili obalskoj policiji“ (str. 10);
4. uz riječ adaptirati stoji i primjer: „Angažovana pesma Radonje Vešovića pobuđuje utisak da je poeta nastojao da njen lirski prostor adaptira svom dramskom doživljaju…“ (str. 16);
5. uz riječ adrenalin stoji i primjer: „U trećoj fazi dolazi do iscrpljenosti nadbubrežne žlezde koja više ne može da luči adrenalin, i sledi kolaps...“ (str. 19);
6. uz riječ adrijatički stoji i primjer: „Protekle su mnoge vođe, i bistre i mutne, sa s(sj)evernih naših gora Dukljanskog (“skadarskog”) jezera...“ (str. 20);
7. uz riječ akna stoji i ovaj primjer: „...mantija služi kao vreća u koju vežu šesnaestogodišnje dete, leče mu akne i mažu lice...“ (str. 30);
8. uz riječ akribija stoji i primjer: „Dečak je nastavio kao i otac, počeo je da vodi svoju istoriju filma, da unosi podatke u svoju beležnicu, predano, brižljivo i s akribijom...“ (str. 31);
9. uz riječ akrobat stoji i primjer: „...ali ga je posle sastanka s devojkom u baru ‘Praznične krčme’ recepcioner hotela video kako se penje u sobu...“ (str. 32);
10. uz riječ aktualnost stoji i primjer: „...zato što je svojim junacima namenjivao ulogu svojih saboraca, a svojim pripovetkama...“ (str. 35);
11. uz riječ akumulacija stoji i primjer: „...dakle, u ovim akumulacijama reč o tri objekta...“ (str. 36),
12. uz riječ akcijaš stoji i primjer: „Prolaznici, putnici, lopovi koji tek behu pristigli u Bijelo Polje molili su akcijaše da ih obele...“ (str. 38).
Pukim slučajem Bijelo Polje ne postade belo.
I tako dalje, i tako dalje…
Dakle, opisujući načine upotrebe riječi koje prema CANU pripadaju crnogorskome jeziku, autorski tim CANU je pronalazio jezičke konstrukcije iz domena srpskoga jezika. Stoga pozivanje na Pravopis crnogorskoga jezika nije ništa drugo do zamagljivanje očiju građanima Crne Gore. Istim onim građanima koji su bili primorani da čitaju loš fiktivni tekst o Miśu, tekst što je bio sklepan s tom namjerom da proizvede slab prijem Pravopisa. Dakle, krajnji efekat „oslanjanja“ na Pravopis crnogorskoga jezika trebao je biti taj da se Rječnik CANU primi kao onaj koji je imao iskrene namjere prema crnogorskome jeziku. A je li to slučaj? Zapravo, više to liči na pokušaj bespravne gradnje objekta koji nije dobio građevinsku dozvolu. I na poteze „investitora“ koji, u strahu od građevinske inspekcije, obustave radova ili rušenja, ističu na objektima crnogorske zastave. Eto, to je slučaj s „gradnjom“ Rječnika CANU. Istakli su Pravopis kao zastavu. Zašto? Zato što žele da kroz velika vrata u Crnu Goru uvedu ono čega tu nikad nije bilo, a što ne spori ni većina srpskih lingvista. Inače, otkud Crnoj Gori – ekavica?
(Autor je profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
