Medijski tim Bošnjačke stranke reagovao je danas na sadržaj Rječnika crnogorskog jezika koji je objavila Crnogorska akademija nauka i umjetnosti tekstom koji prenosimo integralno.
Nijesmo očekivali da će se 2016. godine, kada slavimo 10 godina nezavisnosti pojaviti izdanje Rječnika crnogorskog književnog i narodnog jezika sa falsifikatima i uvredljivim sadržajima kojima se vrijedjaju pripadnici islama, kao i pripadnici Bošnjačkog i Albanskog naroda u Crnoj Gori.
Najočitiji je primjer riječi Agarjanin, koja je definisana ovako: „musliman, Turčin; nevjernik, bezbožnik“, čime su riječi nevjernik i bezbožnik predstavljene skoro kao sinonimi za muslimana ili Turčina. Svoje tumačenje pripadnika islamske vjeroispovijesti kao bezbožnika poduprli su primjerima: „Do sada su se s Agarjanima sjekli samo Crnogorci... (Brk. J. II) – Rekao bih da je Agarjanin bezbožnik, da je išao u kumbulji koja je ružičku crkvu htela da prevede u posed tamo njine verske zajednice koju su prijavili obalskoj policiji... (Vuks. III)“ U posljednjem primjeru govori se o „tamo njima“ i „tamo njinu versku zajednicu“, pri čemu se muslimanima ne želi izgovoriti ime, kao da su muslimani neko veliko zlo, pa da se ne pomenu... Sve to evocira ružne scene i situacije iz prošlosti – i davne i neke skorašnje. Uz to u rječniku je dato i drugo značenje riječi „agarjanin“, koje nije nimalo ublažilo prethodne tvrdnje. Naprotiv, u prenesenom značenju Agarjanin je „nasilnik, tiranin, okrutnik“, a slijedeći logiku prethodnog objašnjenja ovog termina, onda se isto odnosi i na muslimane.
U Rječniku se ne napominje jesu li ove riječi arhaične ili ne, pa se može zaključiti da su savremene i uobičajene.
Priređivači Rječnika su koristili objašnjenja i odrednice iz najuvredljivijih paskvila 19. vijeka. Da su konsultovali bilo koji Islamsku enciklopediju ili, pak, ako im je to bilo strano i daleko, mogli su pogledati recimo hrvatsku enciklopediju, tamo bi vidjeli da je Agarjanin, od Agara, a to od Hadžera, ime druge ćene Božjeg poslanika Ibrahima, praoca muslimana i Jevreja.
Eklatantan je primjer negativnog odnosa prema islamu jeste kada se govori o abdestu, ritualnom obrednom umivanju dijelova tijela prije molitve u islamu, koji prati izrazito negativna rečenica: „Postavši Turčinom dobije konja, oružje, odijelo, ali se ne hće nipošto ženiti ni abdes uzimati... (Ljub. I)“ Primjerom su autori nastojali da pokažu da se „turska vjera“ može primiti i „Turčinom postati“ zbog ovozemaljskih dobara, ali se, po njima i podrazumijeva, da se čovjek koji primi islam onda ne treba ženiti da ne bi ostavljao potomstvo i širio muslimanski narod. I sam abdest je prikazan kao ritual koji treba izbjegavati kao nešto loše.
Da ne govorimo o tome da priređivaci pokazuju elementarno neznanje iz etimologije. Riječ abdest nije turska nego perzijska. Isto kao što je riječ halal - arapska.
Selekcija negativnih primjera se nastavlja uz pojam blatnjav: „Donio je u svome džepu, sav blatnjav, krvav i poderan, nos nekog Turčina, kao znak da ga je ubio.“ Objašnjenje da su primjeri, zapravo, bili uslovljeni obrađenim korpusom loš je pokušaj opravdanja jer se makar uz riječ „blatnjav“ mogao naći kakav primjer koji neće upućivati na negativan kontekst na kakav upućuje navedeni primjer. Kojom logikom su odabirani primjeri iz korpusa možda najbolje ilustruje pojam antifašista uz koji je dat primjer „...dokažu kako je Draža bio pravi antifašista.“
Situacija nije ništa bolja ni s primjerima uz definicije riječi Arnautkinja („I Latinku i Ruskinju je zarobijo, a jednu je za blago kupijo, ta je bila ljuta Arnautka! (Kilib. IV)“), Arnautluk („Prodaće on nju u Arnautluku, jer Arnauti kupuju žene. (Sijar. VI)“) i arnautski („Numan-paša kazao je dosta istine caru čestitome, ali je arnautska lukava poturica i mlogo slagala! (Kilib. IV)“). Po ovome se može shvatiti da se „Latinke i Ruskinje“ ne prodaju, već samo Arnautke, što potvrđuje i drugi primjer. O trećem primjeru u kojem se pominje konstrukcija „arnautska lukava poturica“ svaki je komentar suvišan.
U 21. vijeku definisati riječi u zvaničnom rječniku primjerima u kojima se govori o „poturicama“ sasvim je neprimjereno. Naročito ako to dolazi s tako visoke i značajne adrese, onda to postaje zvanični dokument i zvanični stav.
Uz etnonim Bošnjak data su ova značenja: „1. pripadnik bošnjačkog naroda, musliman koji živi u Bosni ili je porijeklom iz Bosne. 2. pripadnik južnoslovenskog naroda islamske vjeroispovjesti, uglavnom nastanjen u Bosni.“ Trećega značenja, a zapravo je trebalo biti prvo jer je Rječnik za crnogorski jezik (!) kojim bi makar bilo konstatovano da Bošnjaci žive i u Crnoj Gori nema.
Uz ovakve primjere možda je i suviše navoditi da u Rječniku nema Adema, a ima Adama, kao i to da je Alah protumačen kao bog u islamu, a ne jedno od imena boga u monoteističkim religijama. Odrednica „islamski“ ne podvodi se pod odrednicu „religijski“, kao da u Crnoj Gori postoji jedna državna religija i ostale koje to nijesu, ili kao da islam postoji odvojeno od kategorije religije.
Termin „bogomolja“ se objašnjava u značenju 1. kao prostor u kome se vrše vjerski obredi ili hram crkva, u značenju 2. služba u crkvi (ni riječi o tome da je bogomolja džamija).
Da je ovo izdala neka Kraljevska srpska akademija iz 19. vijeka ili, pak, nekakva Akademija Republike Srpske iz 90-tih godina, ne bi ni bavili time, znamo kakvi su to sadržaji bili i kako su tumačili ove pojmove.
Međutim, ovo je izdanje CANU, iz 2016. godine, koje plaćaju i građani islamske vjere. Iznenađeni smo i zgranuti količinom banalnosti i neistina koje smo pronašli u odrednicama koje se tiču islama, muslimana i Bošnjaka.
Teško da toliko neistina i falsifikata može biti slučajnost. Prije će biti da je proizvod neznanja ili loše namjere. U prvom slučaju, to ne bi bilo ništa novo ako se ima u vidu da je neznanje ne tako rijetka pojava u Crnoj Gori. Ako je, pak, po srijedi loša namjera onda je to zabrinjavajuće da se po receptu velikosrpske ideološke naučne matrice promišljaju pojmovi iz istorijske i društvene realnosti Crne Gore.
Zar je moguće da se na račun Albanaca, Bošnjaka i muslimana, na tako malom prostoru plasira toliko pogrdnih i uvredljivih odrednica? Šta bi tek bilo da je izašao cjeloviti rječnik od A-Š? Zar se slučajno Draža Mihailović, presuđeni ratni zločinac, kvisling-saradnik fašista navodi i stavlja pod odrednicu antifašizma.
Posebno nas čudi da je ovako što promaklo profesoru Šerbu Rastoderu i književniku Zuvdiji Hodžiću, koji su navedeni u Savjetu i među konsultantima ovog izdanja. Zaista nam je neshvatljivo da su uopšte učestvovali u ovakvom tretmanu islama, muslimana, Albanaca i Bosnjaka, antifašizma, pa čak i ako su bili samo posmatrači da bi se dobio nekakav privid multietničke redakcije. U svakom slučaju, pošto je riječ o uglednim naučnim stvaraocima, vjerujemo da će se ograditi od ovakve vrste naučnog tretmana nasljeđa njihovih sunarodnika.
