Ona navodi da sva infrastruktura kulturnog centra, gotovo da nije uopšte ni obnavljana tokom svih ovih godina autokratije od strane vlastodržaca. Dom kulture „Vladimir Popović Španac“ još od 1976. godine, kada je i osnovan, čeka modernizaciju i obnovu, sada više ličeći na muzej nego na ono što je njegova primarna namjena.
''Umjesto da se obrati pažnja na duhovnost i kulturu mladih generacija, u Baru se otvaraju kladionice i kockarnice, kojih imamo po nekoliko u gotovo svakom dijelu grada. Time problem dobija veće razmjere, pa mladi razočarani u sport, zbog pružanja privilegija podobnima, a u nedostatku kulturnih dešavanja i, samim tim, osiromašenjem duha, posjećuju kazina ili, u boljem slučaju, kladionice. Pod tim i takvim okolnostima, skreću sa pravog puta i bivaju dio kriminalnih grupa, koje dobijaju primat kada je u pitanju asocijacija na na naš grad'', ističe Pejović.
Prema njenim riječima u državama poput Italije, koja nam je blizu, sebično se čuva svaki djelić istorije, dok se kod nas i ono što je blaga vrijedno i što bi služilo za ponos, ruši.
''Umjesto da ističemo kulturu i u cilju razvijanja turizma, turistima možemo pokazati skupe kafiće, otvorene kao paravan za nelegalan novac i nove nekvalitetne zgrade sa paprenim cijenama stanova.Svake godine izdvajaju se ne mala sredstva i predviđaju veliki planovi za jednice Kulturnog centra Bar, međutim, ulaganje izostaje, a novac nestaje, građani ćute, a grad u svakom smislu tone, čime se na tron stavlja poremećen sistem vrijednosti u kojem rastu nove generacije. Time se stvara mnogo veći problem, od onoga što vidimo i što možemo da zamislimo, pa se rješenja za takve probleme ne mogu naći godinama'', ističe ona.
Pejović dalje navodi da u programu uređenja prostora za 2016. godinu, postojalo je standardizovano ponavljanje obećanja, za koja je izvjesno da će i ove godine ostati neostvarena.
''Upravo Stari Grad, odnosno obnova devastirane gradske kaldrme je jedno od obećanja, čiju reprizu imamo prilike da čujemo svake godine. Stanovnici Bara osiromašeni su i za bilo kakav kulturno-umjetnički program, osim nekoliko koncerata, koji budu u toku ljeta ili praznika, a koji se pompezno predstavljaju, kao nešto neobično i nevjerovatno. Predstave i filmovi su nešto što jedino mogu gledati u svoji domovima preko televizije, ili otići do najbliže Podgorice, a kulturno-umjetnički program za djecu, mogu pratiti na internetu'', ističe Pejović.
Prema njenom mišljenju došlo je vrijeme da se Baru i njegovim stanovnicima oduzeta kultura vrati. ''Da onim što se zove kultura i kulturne ustanove, upravljaju dokazani kulturni radnici. Da se novac namjenski troši. Da se kultura obnavlja, a ustanove modernizuju. To smo dužni Baru i nasljednicima, jer Bar kao multikulturološki grad to zaslužuje, a Crna Gora mora da bude zemlja u kojoj rastu kulturne i duhom bogate generacije'', zaključuje Pejović
