Učiteljice Rosen metode Irša Kjergren i Anika Minberg, koje već više od 10 godina, dva puta godišnje, pored još dvoje učitelja, dolaze u Sarajevo u BiH, kako bi širile učenje Marion Rosen, objašnjavaju o kakvoj je metodi riječ.
„Tijelo pokazuje kakav je bio Vaš život“, počinje priču Irša Kjergren i dodaje da na primjer ukoliko osoba sjedi zgrčeno to pokazuje da štiti sebe dok osoba otvorenog stava izražava potrebu da bude viđena i doživljena kao snažna.
Kaže da postoje znaci na tijelu koji govore mnogo o ličnosti, ali i naglašava da možemo mijenjati ono što je životno iskustvo ispisalo na našem tijelu.
„Ne možemo da mijenjamo životno iskustvo ali možemo da mijenjamo način na koji se nosimo sa njim. Tijelo nosi našu istoriju i cijelo naše životno iskustvo“, nastavlja priču njena koleginica Anika Minberg objašnjavajući da prilikom Rosen tretmana i dodira terapeuti podsjećaju tijelo na životnu priču.
Dodaje da se dodirom i relaksacijom napetog mišića mogu otpustiti one stvari koje ne moramo da nosimo više.
„Možemo da pustimo one stvari koje smo dugo držali zaključane u nama a koje nismo izražavali. Kada se otvorite i izrazite osjećanja i istinu o onome šta ste doživjeli u životu, možete da imate životnu priču bez toga da budete povrijeđeni iz nje“, tvrdi jedna od učiteljica Rosen metode.
Kako bi jasnije objasnila o kakvoj je metodi riječ kaže da dodir koji terapeuti koriste pomaže kako bi se tijelu pokazala zahvalnost za napore koje je uložilo tokom života i teških iskustava.
„Moramo da cijenimo mogućnost da nas tijelo zaštiti kada nam je to potrebno u životu. Kada su naši mišići bili napeti kako bi nas sačuvali da nas ne savladaju emocije i bol. Treba da budemo zahvalni na toj mogućnosti i tome iskustvu. Zapisano iskustvo se pokazuje kasnije u našem životu kada smo spremni da se sretnemo sa njim i to se događa tokom Rosen tretmana“,priča Minberg.
Kako se smanjuje tjelesna napetost: Šveđanka u ranim 70-im dodaje da nježnim dodirom, slušanjem, gledanjem, komunikacijom i prisustvom sa osobom (klijentom), tenzija u mišićima se smanjuje, a relaksacija otvara ono što je bilo sakriveno.„Tada možemo da otpustimo to iskustvo i dopustimo mišićima da ne budu napeti više i da ne drže zaključano to iskustvo i emocije“, zaključuje svoje objašnjenje metode o kojoj uči druge širom svijeta.
I Irša Kjergren i Anika Minberg u glas kažu da nisu umorne od Rosen metode, iako i jedna i druga imaju 73 godine ne namjeravaju da idu u penziju, već da uživaju u svom poslu.
„Obećale smo Marion da ćemo da širimo njeno učenje širom svijeta. I čast je raditi Rosen metodu. Imate lijep osjećaj da radite nešto za ljude i za čovječanstvo“, uz osmjeh govori Kjergren i dodaje da se ponekad ipak umori.
„Ali nikada od Rosen posla i od tretmana!“, ushićeno dodaje Minberg i objašnjava kako je normalno da budu umorne nakon cjelodnevnog rada.
„Nismo umorne od Rosen rada jer je on inspirišući i osjećate se tako živo od njega. Kada su Marion pitali kako to da niste u penziji a imate 97 godina odgovorila im je – Da se penzionišem zašto? Od čega? Života, disanja… Ne, nikada se neću penzionisati.“, govori Rosen učiteljica i sa ponosom ističe da je Rosen rad za nju predstavlja radost.
Prošle godine u Sarajevu su proslavile desetogodišnjicu održavanja seminara o Rosen metodi i učenja ljudi sa prostora bivše Jugoslavije o ovoj metodu. Prisjećaju se kako je došlo do ideje da se Rosen metoda „donese“ na područje nekada zahvaćeno ratom.
„Dugo godina predajemo o Rosen metodi u zemljama Skandinavije ali i širom svijeta. Imali smo jednog studenta - Vehbiju Peksina koji je za vrijeme rata došao iz BiH u Švedsku. Po profesiji je fizioterapeut koji ima potpuno oštećenje vida. Dolazio je na naše kurseve kako bi se školovao za Rosen terapeuta. Nakon nekoliko godina postao je praktičar metode a mi smo bile njegove supervizorke“, prisjeća se Minberg i dodaje da im je tada rekao kako mu je Rosen metoda mnogo pomogla u životu.
Pitao ih je da li bi njih dvije došle u njegovo Sarajevo da šire mir i prijateljstvo Rosen dodirom. Obje su mu u glas pozitivno odgovorile.
„I evo nas još uvijek i u Sarajevu“, uz osmjeh dodaju.
Da bi se stekla licenca za Rosen terapeuta potrebni su određeni sati edukacije koji se dobijaju pohađanjem seminara, a zatim i određeni broj datih tretmana. Prvo se dobija status Rosen praktičara, a zatim Rosen terapeuta. Kako kažu da bi se davali tretmani potrebno je određeno vrijeme.
„To je važno jer osobe treba da se pripreme da se sretnu sa drugima prilikom tretmana. Dodir Rosen terapeuta treba da bude nježan i da poštuje ličnost klijenta. Vrijeme je takođe potrebno kako bi se terapeut sreo sa samim sobom, to jeste onim što nosi u sebi“, zaključuje Anika Minberg. (Foto: Olivera Maja)
Kristina ĆETKOVIĆ
