Piše: Jelena ŠUŠANJ
Gotovo deset dana trebalo je cijelom Autorskom timu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika CANU da odgovori na komentare „nestručne“ i „lingvistički neobrazovane“ javnosti. Za tih gotovo deset dana Akademijini stručnjaci uspjeli su sročiti samo prilično nemušt odgovor. Primjetno je u tome reagovanju izvjesno ublažavanje retorike i djelimično povlačenje, ali i dalje bez adekvatnih odgovora „struke“. Evo što su članovi Autorskoga tima (tako vješto skriveni i ušuškani iza skupnoga imena) ponudili ovaj put. Držaćemo se uglavnom „stručne“ interpretacije i objašnjenja leksikografskih postupaka „koji su uobičajeni“ (!?).
1. „Prigovara nam se zbog definicija tri odredničke riječi.“ – To je prva neistina Autorskoga tima. Prigovara im se zbog definicija (i kontekstualizacija) mnogo više od tri riječi. „Zaboravili“ su riječi Agarjanin, abdest, Alah, za početak.
2. U drugom stupcu čitamo: „U leksikografskoj praksi postoje ustaljene procedure i postupci koje je autorski tim primjenjivao u potpunosti pri izradi Rječnika. Jedan od njih je i ujednačavanje definicija radi formiranja jedinstvenog sistema (…). U tom smislu nastoji se da se definicije riječi iz istog semantičkog polja ili riječi nastalih istim tvorbenim modelom ujednače.“ Premda su u prvoj rečenici naveli stroge metodološke principe kojih su se „u potpunosti“ pridržavali (što prilično relativizuju već dvije rečenice kasnije komentarom da „se nastoji“ da se definicije ujednače), u petom stupcu nas pak obavještavaju da su od njih „u potpunosti“ odstupili: „Takođe, naučna činjenica je da imenice izvedene sufiksom -izacija ne podrazumijevaju isti semantički sadržaj, na koji utiču, između ostalog, i sociolingvistički faktori.“ (Ovđe moramo napraviti dramsku pauzu – ponovnoga čitanja u nevjerici radi!) Autorski tim navodi još jednu neistinu – iz neznanja ili namjerne manipulacije. Sve problematizovane riječi (i albanizacija, i amerikanizacija, i angli(ci)zacija, i balkanizacija) imaju zajedničku semantičku osnovu, sadržanu u riječi asimilacija (bila ona jezička, kulturna, nacionalna ili kakva god), koju je, kako rekoh u prvome tekstu, Akademija uspjela definisati sasvim objektivno: to je prilagođavanje manjine većini uz prihvatanje obilježja većine. Njihova „naučna činjenica“ lingvistički je sasvim neutemeljena, metodološki pogrešna postavka. Ne može se sve pravdati podvođenjem nauke društvenim obilježjima. Uostalom, ako su „sociolingvistički faktori“ bili presudni za razlikovanje riječi albanizacija i amerikanizacija, koji su to sociolingvistički uslovi odredili razliku između angli(ci)zacije i amerikanizacije?! Ili da odemo još dalje, tj. bliže, ako su već sociolingvistički faktori bili odlučujući za definiciju riječi albanizacija, zašto se nije autohtonost albanskoga naroda na teritoriji Crne Gore uzela za naučnu činjenicu i navela u definiciji riječi Albanac i Albanka? Ko kaže da riječ mora imati samo jedno značenje?! Autorski tim očito nije nikad čuo za kognitivnu semantiku i teoriju prototipa, najsavremeniji lingvistički pravac. Podrazumijeva se da se u definiciji prvo iznosi ono najtipičnije, što svi govornici određenoga jezika prvo prepoznaju, a onda se ide ka onima manje tipičnim značenjima. Umjesto toga oni su kod nekih imenica ovoga tipa birali objektivno tumačenje, a kod nekih drugih su to osnovno i objektivno zaobilazili i oslanjali se isključivo na subjektivan stav, jer je tako nalagao korpus čije su granice sami konstruisali?!
3. „Leksikografi ne izmišljaju značenja, niti ih po sopstvenom ukusu ili simpatijama mijenjaju, ili oblikuju. Ono što nudi korpus i objektivna stvarnost unosi se u definiciju. Naime, riječ se definiše na osnovu njene upotrebe u odabranom korpusu, što je bio slučaj i sa datom odrednicom. Treba naglasiti i da leksem nametanje semantički nije ni u kom slučaju isto što i agresija, kako se zlonamjerno interpretira. Neko ili nešto se može nametati i kvalitetom, ugledom, autoritetom, prestižom, superiornošću…“ (Nova pauza – smijeha radi!) Ničim izazvani, zapetljali su se u klupko koje sami ispredaju. Kažu da se riječ definiše na osnovu njene upotrebe u odabranom korpusu. U pravu su. Ali ko je birao njihov korpus, koji je daleko od sveobuhvatnog i koji, kad govorimo o istoriji i istoriografiji (jer je značenje riječi albanizacija ekscerpirano iz te oblasti), ne obuhvata recimo nijedan tekst prvoga predśednika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, istoričara Branka Pavićevića!Prije nego nastavimo dalje, podśetimo se iz kojeg je primjera (iz djela Zorana Lakića) izvučeno značenje riječi albanizacija: „Pitajući se, nudio je i neke odgovore – na osnovu iskustava izbjeglica pravoslavnog življa iz Albanije koje je bilo izloženo sistematskoj albanizaciji, naročito u vremenu poslije II svjetskog rata 1945. godine.“ (Još jedna pauza – zgražavanja radi.) I poslije tvrdnje da značenja riječi izvlači iz korpusa, Autorski tim besprizorno, drsko i krajnje dogmatično (u stilu već čuvene podgoričke anegdote: Valjda ćeš prije vjerovati meni nego sopstvenim očima!) nastavlja ubjeđivati javnost da iz primjera u kome se govori o sistematskoj albanizaciji usljed koje pravoslavni živalj bježi iz Albanije oni pod nametanjem ni u kom slučaju ne misle na agresiju?! Prema njihovu posljednjem tumačenju pravoslavni je živalj zbog sistematskog albanskog nametanja „kvalitetom, ugledom, autoritetom, prestižom, superiornošću…“ bježao iz Albanije?! U tom slučaju očekujemo jako zanimljivu definiciju riječi „pravoslavac“, u najmanju ruku mora biti inferioran ili nepametan, kad već bježi od kvaliteta, ne želeći da ga prihvati. Problem je ovđe sasvim druge vrste: izabrali su pogrešan korpus, ideološki obojene tekstove, prožete mržnjom i netrpeljivošću prema autohtonom narodu u Crnoj Gori, sročili definiciju dostojnu nacionalističkih pamfleta i podmetnuli je kao riječ koja s tim osnovnim i jedinim značenjem pripada crnogorskom jeziku. Ili je taj korpus njihova vizija objektivne stvarnosti?!
Da ne bude da opet nešto izmišljamo i podmećemo (budući leksikografski nepismeni), pogledajmo kako se u drugim rječnicima tumači glagol nametnuti. Sažetosti radi, neću navoditi primjere i gramatičke elemente definicije.
Pavle Ćosić i saradnici u svom Rečniku sinonima (Kornet, Beograd, 2008, str. 350-351) kao sinonime riječi nametati navode ovim redom: „siliti, primoravati, diktirati, namoravati, oktroirati, zadavati, naturati, terati, prisiljavati, zapovedati, forsirati, tovariti, prtiti, trapirati, uvaljivati, žarg. – up: nagovarati, podgovarati, naređivati, opterećivati“. Zanimljivo je pomenuti da je za riječ nametljivost (na koju upućuju u definiciji riječi nametanje) prvi sinonim upravo agresivnost! Zatim slijede „nasrtljivost, ofanzivnost, nametanje, neprijateljstvo (!), ratobornost, prodornost, zlonamernost (!), saletljivost, napasnost, ofenzivnost hrv.“ Autori dakle nijesu naveli nijedan sinonim s pozitivnim značenjem na koje (kao osnovno?!) upućuje naš Autorski tim.
Slično u Rječniku sinonima hrvatskoga jezika pišu Ljiljana Šarić i Wiebke Wittschen (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, lipanj 2008, str. 251): „1 (nametnuti stvari na hrpu) nabaciti, metnuti, složiti 2 (~ komu svoja pravila) zadati, dati silom, propisati (što), narediti (komu što), opteretiti (koga čime), navaliti (što na koga), udariti (komu što), prisiliti (koga na što), (~ ustav jednostranim aktom) oktroirati, (~ koga/komu što) ekspr. nef. natandrčiti 3 ~ se (~ komu) prilijepiti se, natovariti se, ugurati se, nagurati se, nabiti se, utrpati se (...), (~ svojim znanjem) istaknuti se, odskočiti, upasti u oči 4 (odgovor se nametnuo) doći/pojaviti se sam od sebe.“ Oni navode „nametnuti se znanjem“ sa sinonimima „istaknuti se, odskočiti, upasti u oči“, ali je prema primjeru i definiciji iz Rječnika CANU vidno da ovo značenje nije primjenjivo.
Pogledali smo i opšte rječnike štokavskih jezika. I Rječnik bosanskog jezika (Institut za jezik, Sarajevo, 2007, str. 413) i onlajn rječnik Hrvatskog jezičnog portala, koji se zasniva na Anićevu Rječniku (http://hjp.znanje.hr/) i Rječnik hrvatskoga jezika (Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, 2000) i Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika (MS – MH, knjiga treća, Novi Sad – Zagreb, 1969, str. 574) definišu glagol nametnuti (se) u značenju „prisiliti da neko prihvati nešto mimo svoje volje; (se) steći vlast i uticaj mimo želje drugih“.
Hoće li sad Autorski tim CANU reći kako niko od citiranih autora, autorskih timova i izdavača nema leksikografskoga i lingvističkoga znanja i značaja (ili su im možda i oni nepoznati)?! Može li biti da su svi zaboravili pomenuti Akademijinu verziju glagola nametnuti i zlonamjerno ga interpretirali kao i većina Crne Gore?!Shodno svemu navedenom, vidi se da je prisila i agresija prototipno značenje glagola nametati i iz njega izvedene imenice nametanje. To što se neko ili nešto može nametati kvalitetom i sličnim tek je rubno značenje ove riječi, koje ne potvrđuje čak ni navedeni primjer iz korpusa na koji se pozivaju. Dakle, nametanje ne da „nije ni u kom slučaju isto što i agresija“, ono baš to u svom osnovnom značenju jeste! Sinonimi su mu agresija i prisila.
A kad smo već kod primjera – ostaju pitanja: Je li moguće da su svi rječnički primjeri koje sam navela u prethodnome tekstu negativno orijentisani prema Crnoj Gori i njenim stanovnicima islamske vjeroispovijesti, albanske manjine, pa i prema državnim organima? Korpus koji se ticao medija morao je obuhvatiti i potpuno neutralne primjere za riječi administracija i ažurirati. I kakav je to korpus koji muslimane predstavlja kao bezbožnike?!
4. Viđeli smo ovih dana da definicije u Rječniku CANU pate od istoriografskih grešaka, netačnosti, pogubnih ideoloških obilježja. Sad vidimo da su kružne definicije – kojih u leksikografiji ne smije biti, a kojima obiluje Rječnik CANU (o čemu sam pisala u tekstu koji će za koji dan biti objavljen u novom broju časopisa Lingua Montenegrina) – omiljeni leksikografski postupak Autorskoga tima Crnogorske akademije. To su potvrdili i komentarom da „najbolja odbrana od napada na Rječnik CANU jeste sam Rječnik“. Kad se riječ može sama sobom definisati, i Rječnik se može sam sobom braniti, jer je izgleda sam sobom i nastao. Autorski tim je tu više kao proviđenje.
Posljednje reagovanje Autorskoga tima CANU predstavlja još jedan nizak pokušaj obmanjivanja javnosti pseudonaučnim interpretacijama, nedostojan najviše naučne institucije jedne zemlje. CANU se nastoji nametnuti svojim krajnje upitnim autoritetom. Svojom kvazinaučnošću nameće pogrešna, anticivilizacijska tumačenja. Nametljivom retorikom punom prijetnji i omalovažavanja svih drugih pokušava odbraniti svoje kulturocidno čedo. Ali Crnogorci ne ljube namete...
(Autorka je angažovana na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
