Beogradski Vračar, juče, koji minut iza podneva, Ulica Požarevačka 36. Na ulazu postavljaju čitulju: "Velimir Bata Živojinović, preminuo 22. maja 2016... Sahrana je na Novom groblju. Opijelo, u 13.00.
- Sve mogu da prihvatim, ali sinu da mu ne omoguće da isprati oca... To ne mogu da prihvatim - govorio je mladić, dok je na ulazu postavljao čitulju. - A nadali smo se. Sada je izvjesno: Miljko ne dolazi.
U stanu Živojinovića, mukla tišina.
Batina supruga Lula, za to vrijeme, bila je u gradu da obavi poslove vezane za sahranu. Oko četrnaest časova, Lula, ona kao div vazda snažna žena, pješice je i sama, u crnini, lagano Požarevačkom ulicom prilazila kapiji i ulazu kroz koji su ko zna koliko puta zajedno prolazili ona i njen Bata. U braku su bili gotovo šest decenija i proživjeli lice i naličje života, Batine filmske slave.
Lula, bez riječi. Bez jecaja. Primala je saučešća, dostojanstveno, a svi su vidjeli, a svi smo vidjeli, da je, povijena, drhtala kao breza na vjetru.
Dok su čekali da se Lula vrati, Batine kolege i prijatelji Svetislav Goncić i Zoran Hristić, čekali su je ispred zgrade.
- Za mene je ovo užasno težak trenutak, jer Batino i moje prijateljstvo bilo je više od prijateljstva - govori nam Hristić. - Bata, Gaga Nikolić i ja smo bili jedan trio. Svi odrasli, ovdje, na Čuburi.
Svetislav Goncić, sjećajući se Bate kaže:
- Pamtiću ga po jednoj širini, kao jednu očinsku figuru. Bio sam dijete kada sam radio sa njim, ali nikada neću zaboraviti tu sigurnost koju je ulivao svima nama. Imali smo čast da radimo sa njim. (Novosti)
