Zoran Bošković i Ana Zarubica, članovi beogradskog salsa kluba “Ritmos Del Mundo”, prošle godine su na prvenstvu starog kontinenta sa svojom ekipom u Štutgartu osvojili prvo mjesto, u konkurenciji timova iz nekoliko evropskih zemalja gdje je salsa zastupljena.
“Ritmosova grupa za nastupe, najvredniji biser našeg kluba, prošle godine upustila se u pripreme za Evropsko prvenstvo u salsa ruedama u Štutgartu. Četiri para su činila dobitnu kombinaciju i uz izuzetno naporan i angažovan rad koji je trajao pola godine pripremili smo koreografiju. Jedino čime smo raspolagali pored iskustva i što se na kraju ispostavilo kao više nego dovoljno su timski duh i entuzijazam. Kompletno putovanje smo sami isfinansirali pošto je na ovim prostorima teško dobiti sponzorstvo i u mnogo popularnijim zanimanjima. Proveli smo 20 sati u kombiju do tamo, ukrstili znanja i koreografije sa timovima iz Poljske, Litvanije, Grčke i uz još 20 sati u povratku, donijeli pehar u Beograd. Pravac Ritmosove vitrine. Sa mnom u timu bila je Ana Zarubica, djevojka koja je plesno podignuta u Nikšiću i koja se nevjerovatnom brzinom uklopila u našu grupu. U tom trenutku je bila najmlađi član, tek nekoliko mjeseci sa nama, ali je igrom slučaja odmah upala u vatru i prvi zvaničan nastup sa nama joj je bio na Evropskom prvenstvu”, ističe Bošković za Onogost.me.
Vještina koju karakterišu okreti rukom i velika varijacija koraka, već na prvi “susret” je privukla naše sugrađane, a Zoran je u klubu deset godina i pored velikog broja nagrada sa raznih takmičenja, on je postao i instruktor.
“Istraživanje novih, vedrih stvari je kod mene uvijek vezano za nove početke. Tako je bilo i sa salsom. U razgovoru sa drugaricom jednom prilikom sam rekao kako bih volio da naučim nešto novo, nestandardno, neki otkačeni i zanimljivi ples. Nakon mjesec dana ukazala mi se prilika i otišao sam na početni, nezaboravni čas. To je bilo 2006. godine. Školu je držao Kubanac Čoma i na jedan unikatan način prenio osjećaj i duh Kube na nas. To je bilo prvo sat vremena u jednom dugom vremenskom periodu kad nisam razmišljao ni o čemu osim o onoj za mene novoj muzici, ritmu, koracima, okretima... Od tog trenutka je salsa ušla u svaku poru i ni dan danas nije nigdje mrdnula, čak je mnogo dublje zašla, u neke imaginarne i kreativne svjetove mog uma”, veoma slikovito opisuje Zoran svoj susret sa ovom vrstom plesa.
Posle određenog vremena pohađanja časova, izlazaka na salsa večeri, posjeta festivalima, kod Zorana se probudila želja za daljim sopstvenim istraživanjem muzike i plesova vezanih za salsu. Salsa inače znači "Sos". To je mješavina kultura, religija, muzike, plesova svih naroda koji su kroz istoriju naselili ili silom bili dovedeni na Karibe.
Dugačka priča prožeta interesantnim plesnim motivima navela ga je da se priključi maloj ali odabranoj grupi entuzijasta sa sličnim afinitetima u salsa klubu "Ritmos Del Mundo".
“Kad je Milan Ivanov, glavni instruktor i koreograf, prepoznao tu novu i drugačiju žicu u njemu, dobio sam poziv da se priključim instruktorskom timu. Klub je sve vrijeme širio salsu po cijelom regionu, podučio njenim čarima nekoliko hiljada ljudi, dodao nove afrokaripske plesove u redovne kurseve, obišao čitavu salsa festivalsku zajednicu Evrope, nastupao na mnogim izazovnim događajima i što je najvažnije uspio znatno da razbije stereotipe vezane za ples na našim prostorima. Ja sam nastavio da se usavršavam u raznim plesno-muzičkim pravcima. Ispunio sam san o "Kubiluku" - salsa hodočašću na Kubu. Tamo pohađao dvadesetak individualnih časova, vidio 12 koncerata najpoznatijih salsa bendova, obišao dosta onoga o čemu sam sanjao i čitao godinama, stekao diplomu poznate plesne škole kubanskih i afrohaićanskih plesova Banrara. Salsi se dajem dosta, a ona mi vraća višestruko...”, nastavlja on o onome što mu je pružio ovaj karipski ples.
Zoran, koji je softverski inženjer u jednoj beogradskoj firmi, i Ana koja je student, pronašli su nesumnjivo veliku inspiraciju u salsi, ali je toplo preporučuju i svojim sugrađanima, jer su sigurni da bi veliki broj njih zavolio ovaj ples, pa se nadaju da će u bliskoj budućnosti ljudi koji pokušavaju da oforme plesni klub, u tome i uspjeti.
“Naš Nikšić je poznat kao grad čelika i piva. Čelični ljudi koji i te kako znaju da se provesele. Kad dođem kući uglavnom vrijeme provodim sa porodicom i prijateljima. U mnogima od nas leži ta kreativna crta koja nas u jednom trenutku navede na umjetničke poduhvate. Imam običaj da posmatram mlade ljude koji upijaju muziku i puštaju onaj prirodni unutrašnji poziv na ples iz sebe. Nikšić je vjerovali ili ne kao rođen za muzičare i plesače. Znam da postoji grupa ljudi koja godinama pokušava da oformi salsa scenu u Nikšiću i izuzetno su posvećeni iako su malobrojni. Ta zajednica je dosta vezana i za tango pošto plesači ne ograničavaju svoj duh na samo jedan ples i prostor. Održavaju se salsa žurke povremeno, a znam i da su redovni gosti na žurkama u cijeloj Crnoj Gori. Našim sugrađanima mogu da poručim isto što i svim ljudima spremnim da uplove bez ograničenja u salsa vode, a što je ujedno i moto Ritmos Del Munda: Život je jedan, otplešimo ga!”, poručuje Zoran na kraju razgovora.
