Piše: Nikolla CAMAJ
Naime, prije par dana, profesorica Jelena Šušanj je, preko Pobjede i Portala Analitika obznanila jedno neadekvatno, nedobronamjerno i nakaradno tumačenje naziva Albanci i albanizacija, koje se nalazi u pomenutom riječniku. Nakon profesorice Šušanj slijedile su i druge opravdane i neophodne reakcije. Očekivalo se i izvinjenje i najava korekcije od strane CANU, ali umjesto toga stigla je nova preporuka, “čitajte pažljivije!”. Ali, tek pažljivijim čitanjem se mogu jasnije uočiti neistine, falsifikati i zlonamjerni navodi, kao i ciljevi takvog pisanja. I upravo, nakon pažljivijeg čitanja, očekujemo reakciju onih koji bi trebalo da štite multietničnost Crne Gore, jer je Crna Gora, barem prema Ustave, gradjanska i multietnička, a ne jedno-nacionalna država. Navodi iz rečnika CANU, govore suprotno, i to nenaučnim i paušalnim tretiranjem pitanja vezan za naziv Albanci.
Hegemonistički stav o porijeklu Malisora albaniziranjem (kojeg naroda?!), krajnije je drzak, zlonamjeran i naučno neutemeljen. U tom akademskom izdanju piše da: “...iako su Malisori albanizirani, njihov govor se znatno razlikuje od standardnog albasnkog jezika”. Ovakva neutemeljena tvrdnja, ne samo što predstavlja najobičniju neistinu, već i uvredu intelegencije najobičnijeg čovjeka! Plasirati ovakav naučno neosnovan stav, kako bi dalje protumačili izraz “albanizirati”, ne može se drugačije shvatiti nego kao težnja za daljom asimilacijom Malisora, to jest Albanaca, ali ne albanizacijom, već “CANU-izacijom”. Gospodo, Malisori su Albanci, isto kao i svi drugi Albanci, koji govore albanski gegskog dialekta, ali pišu isti albanski kao oni iz Elbasana, Tirane, Prištine, Skoplja, Preševa i td. Po logici CANU, oni koji ne govore standardni crnogorski jezik, nijseu crnogorci. Ili južni italijani, nijesu italijani!?
“Malisori albanizirani!”, jeste tvrdnja koja dokazuje ili glupost, ili zlu-namjeru, jer vjekovi iza nas potvrdjuju upravo suprotno! Naći ćete to u dijelima Milana Šuflaja, koji nije Albanac, a koji i ime Mali i Zi (Crna Gora) izvodi iz alabanskog Malci (Brda). Potvrdu da je arbanaški narod bio prisutan u većem dijelu današnjeg crnogorskog prostora možemo naći i u Ljetopisu Popa Dukljanina, koji nije Albanac. Takodje i car Dušan ova područja vidi u sklopu Arberie (vidi “Istorija Crne Gore II-2”, Titograd, 1970, str. 138). I u službenim dokumentima Republike Ragusa (Dubrovnik) iz 1443. godine Podgorica je sastavni dio Arberie... Pa stoga, pitanje svih pitanje jeste: gdje odoše ti Arbanasi? Kako, tumačenjem CANU, izgleda dobijamo novu teorija o albanizaciji arbanasa, pitanje je; šta bi sa onim arbanisima koja se nijesu “albanizovali”?! Mislim da to govori e smjeru asimilacije, koji nikako ne može biti albanizacija!
Treba imati na umu, da kada jedan ovakav stav izlazi iz adrese kao što je Akademija nauka, i prihvaća je masa, ona postaje rizična. Zato očekujemo ispravku i izvinjenje CANU, a od onih političara kojima su puna usta suživota i sklada, puna usta dps-demokratije, da ustanu i brane dostojanstvo i pravo na jednakost, i osude jedan ovakav neprimjeren zapis.
Još prilikom imenovanja Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, je bilo jasno da jedan ovakav naziv ne predstavlja ništa drugo sem slovnu grešku SANU, jer ostaje u istoj ideološkoj matrici i ima isti odnos prema svemu što ne pripada pridjevu, bilo sa S ili C. Akademija se ne može nazvati crnogorska, a ne biti hegemonistička, ako se zna da Crnogorci, po nacinalnosti, ne čine većinu u Crnoj Gori. Mada, ni drugačiji naziv, recimo Akademija nauka i umjetnosti Crne Gore, ne bi bila garant da se nešto ovake ne bi desilo, jer izgleda promjena svijesti na ovom području, u odnosu na Albance traje mnogo duže nego što neki kažu, a drugi priželjkuju. I sve dok učene glave razmišljaju i pišu ovako, etnička distanca, o kojoj govore sve dosadašnje ankete, neće nestajati.
U državi Crnoj Gori, multietničkoj, sa težnjom da postane evrposka, jedna takva akademska stigma oko jednog naroda, je prosto neprihvatljiva, i ne služi ničem drugom osim što dokazuje da se ni u novoj Crnoj Gori nije mnogo odmaklo od Garašaninovog, erdelanovićevsko-pašićevsko-memoranduskog razmišljanja o Albancima.
Na kraju da dodam i to, da je CANU u jednoj stvari u pravu; da Albanci žive u Albaniji, ali su pri tom “zaboravili” reći, ne samo u Albaniji, već i u drugim svojim vjekovnim ognjištima na Kosovu, Srbiji, Makedoniji, Grčkoj i Crnoj Gori, kao i isto toliki broj van etničkih područja. Takodje treba ukazati na to da su dokazali da se razlika izmedju CANU i SANU svela na jednu slovnu grešku. (Autor je profesor i odbornik u GO Tuzi)
