Edson Rodriguez Ricardo Alemao, kod nas poznatiji pod imenom Riki, rođen u srcu Brazila je džiu džicom (BJJ) počeo da se bavi od 1997.godine, u klubu legendarnog Fabricia Martinsa, i već od prvih nekoliko treninga shvatio je da svoj život želi da posveti tom sportu. ''Kod nas u Riu de Žaneiru je džiu džica popularna koliko i fudbal, na nekom nivou je to više od obične fizičke aktivnosti, više od sporta, to je za nas način života. Ljudi u Brazilu koji počnu da se bave ovim sportom i zaljube se u njega čitav svoj život posvete napredovanju'' navodi Riki za Portal Analitika, dodavši da su njegovi prvi koraci nastali pod uticajem majstora Joacunma Moita.
U početnim danima Riki je trenirao sa Moitom koji je nosilac crnog pojasa, međutim Moita je ubrzo napustio klub te ga je preuzeo Max Noronra.
''Sa Noronrom sam trenirao od 1997.godine do 2000. godine, kada sam sa ljubičastim pojasom postavljen kao instruktor u klubu. Tada sam postao desna ruka Fabriciu Martinsu i kao instruktor stekao priliku da radim sa jednom od legendi brazilske džiu džice'' ističe Riki. On dalje priča da su to definitivno dani koji su ga izgradili kao osobu koja danas jeste.
''Rad sa Fabriciom je definitivno imao ogroman uticaj na moj život. Rad sa takvim imenom i praćenje njegove filozofije, kako životne tako i sportske, je jedan nevjerovatan osjećaj koji se nikad ne može zaboraviti. Neubičajena smirenost čovjeka koji vam u isto vrijeme neposredno urezuje nevjerovatne tajne ovog sporta je nešto čemu ja i dan danas težim sa svojim učenicima'', ističe Riki, dodavši da je takođe imao priliku da radi sa Fredsonom Paixaom i Segioa Penhom koji su uz Fabricia bili učenici naveliko poznatog Osvalda Alvesesa.
Nova sredina, svaki početak je težak: ''Došao sam u Crnu Goru 2008. godine, moje putovanje je zapravo započelo još u Brazilu gdje sam upoznao Zvezdana Begića čovjeka iz ove države koji je trenirao u klubu gdje sam ja bio instruktor i kada je došlo njegovo vrijeme da se vrati nazad ponudio mi je da pođem sa njim i otvorim klub u Podgorici, kao što vidite prihvatio sam'', kazao je popularni Riki.On navodi da kao što obično biva svaki početak bude težak, međutim kada volite nešto i borite se sa svom strašću koju posjedujete ne postoji prepreka koju ne možete prevazići.
''Crna Gora je jedna zaista lijepa zemlja, odmah po dolasku sam se zaljubio u nju. U početku sam imao problema sa komunikacijom što je i normalno međutim preko Zvezdana sam uspio da se sporazumijem sa ostalima. Davao sam sve od sebe da naučim vaš jezik kako bih im na pravi način prenio svoje znanje BJJ ali u isto vrijeme i da razumijem njih kako bih i van svlačionice mogao da uspostavim odnose jer kao i u rodnoj državi tako i ovdje mi ne pravimo samo klub mi pravimo porodicu'', priča Brazilac, smatrajući da trenutno ne postoji klub koji gaji međuljudski odnos poput njih.
''Nebitno iz koje ste države i kojim jezikom govorite, nakon dobre borbe nekako uspijete da se povežete sa protivnikom na mnogo većem nivou. Tako su vremenom su učenici postali prijatelji tako da nemamo onaj šablonski odnos učitelj-učenik, ali uprkos tome svi znaju da ako mi ne ukažu poštovanje biće uspavani'' ističe Riki.
Više od rvanja: Na prvi pogled brazilska džiu džica (BJJ) izgleda kao mješavina rvanja i džudo-a, međutim kada malo dublje utonete u filozofiju sporta ubrzo vas izgled razuvjeri, naročito uzevši u obzir da BJJ važi za sport koji je jednako kompletan kako u napadu tako i u odbrani.
''Apsolutno svaki dio vašeg tijela je stub vaše odbrane ali takođe i glavno oružje vašeg napada. Svaki ud vašeg protivnika možete iskoristili kako bi na njemu izvršili polugu a svaka poluga ima na desetine različitih kombinacija'' ističe Riki.
Poznavanje svih tehnika i fizička sprema pojedinca je neminovna prednost ali, kako objašnjava ovaj brazilski majstor, ključ do pobjede leži u vašoj glavi.
''Možete biti veći, brži i jači od vašeg protivnika, ali ako niste smireni i skoncentrisani u apsolutno svakom momentu borbe, čak i u onom kada se čini da imate potpunu dominaciju, ishod meča u milisekundi može da se promijeni'' objašnjava on. Ovaj borilački sport je takođe vremenom postao neizostavan kod svih velikih imena MMA i UFC scene.
''Kada radite sa protivnikom koji ima kimono imate još više mogućnosti za napad, međutim kada su protivnici bez odjeće, zbog znoja tokom meča, određeni napadi postaju manje efikasni. Zbog toga BJJ obično kod svih velikih majstora ide kao uparena vještina kada je MMA u pitanju. Ipak ne isplati se ni bokseru da koristi samo boks zbog nedostataka na ostalim poljima, tako da je i njemu u interesu da stekne znanja koja bi mu pomogla u parteru, jer kada ste tu i kada neko krene da vas uspava ili polugom da vam ''lomi ruku'', odmah gubite borbu'', navodi Riki.
U zdravom tijelu zdrav duh, a brazilska džiu džica, osim učešća u proaktivnom sportu, svojim treninzima znatno utiče i na pravilan razvoj i razvitak čitavog tijela.
''Baš kao što je Riki rekao, svaki dio tijela je bitan kako za napad tako i za odbranu, i time treninzima i aktivnim borbama vi razvijate apsolutno svaki mišić koji posjedujete. Prenešeno, sat vremena ovog treninga dnevno i vi ste sigurno ispunili vašu potrebnu dozu fizičke aktivnosti. Naravno osim sportskog učešća BJJ itekako može da koristi kao vid samoodbrane u svakodnevnom životu'', ističe Dejan Petričević jedan od dva crna pojasa kluba Fabricio. Kada je ovakav vid sporta u pitanju ljudi obično pitaju ''a šta je sa povredama?''.
''Kao što ste mogli da vidite mi smo porodica ovdje, tako da ne dolazimo na trening da praznimo svoje frustracije i da lomimo jedni druge jer su to ipak ljudi koje gledaš svaki dan, koje poštujes tokom i van treninga. Uvijek kada radite pazite da ne povrijedite protivnika a i da sačuvate sebe naravno. Desi se kao u svakom borilačkom sportu neka manja povreda ali do sad nismo još imali slučaj da je neko zadobio težu povredu koja bi ga ugrozila'', dodao je Petričević.
Klub Fabricio takođe aktivno radi sa juniorima i posjeduje termine za cross-fit spartan treninge.
Mala šansa daje sladju pobjedu: Kažu daleko od oka daleko od srca, a vodeći se tom ideologijom brazilska džiu džica kao veoma mlad sport u Crnoj Gori nosi sudbinu većine istih ili sličnih organizacija, a to je nezapaženost od nacionalnog sportskog saveza.
Uzevši u obzir da je Crna Gora vjekovima važila kao majka borbenog naroda i izvanrednih sportista, nikome nije jasno zašto država dodatno ne podržava sve prikrivene borce različitih sportova kao što je BJJ ili MMA scena. Međutim kada nešto zaista volite onda je to samo prepreka koja vam daje još bolje rezultate.
''Mi smo mlad klub i jedni od prestavnika mladog sporta u Crnoj Gori i kao takvi teško da možemo da se nosimo na svjetskom nivou, jer ipak mi moramo da radimo da bi se prehranili i bavili ovim sportom, situacija nije kao u Brazilu gdje se ljudi probude i prvo šta urade je da odu na trening. Ali uprkos tome naš klub ostvaruje nevjerovatne rezultate na regionalnoj sceni i bilježi brojne medalje i pobjede na svim takmičenjima u okolnim državama'', kazao je Dejan Petričević.
Kako dodaje Riki, velika je šteta što Crna Gora ne organizuje nacionalna takmičenja ili seminare na kojima bi se doveli eminenti majstori iz svijeta ne samo radi boljeg razvoja postojećih takmičara već i radi dalje popularizacije sporta.''Šteta je što ne možemo da se takmičimo u državi koja gaji toliko potencijala i koja ima izvanredne borce i velike mlade nade za ovaj sport. I to nije slučaj samo kada je BJJ u pitanju, jer u svim sportovima organizovanje seminara na kojima bi došli eminenti stručnjaci, je izuzetan alat za unaprjeđenje postojećih boraca ali i za dalju popularizaciju bilo kojeg sporta. Ali iako je situacija teža nego što bi trebala biti, mi smo ipak srećni što imamo makar ovo malo prostora da radimo ono čemu posvećujemo veći dio svog života a uz strpljenje i još intezivniji rad, siguran sam da će i rezultati na svjetskoj sceni ubrzo stići'', zaključio je Edson Rodriguez Ricardo Alemao.
Luka ĐURIĆ
