Devedesettrogodišnji Dragašević, zagazio je u desetu deceniju i danas živi u Herceg Novom. Svoju bogatu radnu biografiju dijeli na tri perioda: angažman u Pljevljima, sa povremenim zaduženjima u Podgorici i Cetinju, član Vlade Republike Crne Gore, zatim ministar u Vladi SFRJ i ambasador nekadašnje zajedničke zemlje u Libiji. Sjećanja O promjenama u Crnoj Gori u protekloj deceniji, kaže ne može govoriti bez osvrta na period od Drugog svjetskog rata pa do 2006. godine.
- Crna Gora je nakon Drugog svjetskog rata, iako sastavni dio Jugoslavije uspjela da povrati sve atribute koje je imala nakon Berlinskog kongresa, da u zajedničkoj državi postane ravnopravna država, sa onim ograničenjima koje je svaka federacija dogovorno uspostavila. Generacije koje su 1945. krenule u konstituisanje te dr- žave imale su mnogo posla na obnovi i izgradnji zemlje, regulisanju međunacionalnih odnosa, uspostavljanju federalnih elemenata u strukturi države. Međutim, nijednog momenta ta generacija nije zaboravljala osnovne zadatke kojima je trebalo da se bavi. Mnogo smo napravili odmah poslije rata, u velikoj nemaštini, gladi, oskudici. U nedostatku materijalnih, novčanih i tehnološ- kih sredstava. Dosta smo uradili na saobraćaju, obnovi kuća, na revitalizaciji privrede, ali i na kulturnom i obrazovnom planu – prisjeća se Dragašević.
Ističe da je tadašnja socijalistička vlast imala sluha i odgovornosti za razvoj kulture i obrazovanja, pa je već 1947. godine u njegovom rodnom gradu, Pljevljima napravljen Dom kulture, koji je i sada najveći u Crnoj Gori. Imao je po orište, biblioteku, čitaonicu, sportsku halu.
- Kada upoređujemo današnju Crnu Goru sa onom nekadašnjom treba imati u vidu dostignuti nivo. Ljudi to često zaboravljaju, i kada porede uzimaju današnje potrebe, zahtjeve, pa ispada da ranije nije ništa valjalo. U onom vremenu to je bilo bogatstvo. U čitavoj Crnoj Gori postojao je veliki entuzijazam, svi građani su radili i imali odgovoran odnos prema društvenoj imovini, državi... Mi ne bismo sve ono izgradili da nije toga bilo. Taj Dom kulture u Pljevljima je rezultat rada svakog Pljevljaka... Taj odnos prema društvu danas se promijenio - smatra Dragašević.
Kritika Za ugašena preduzeća, nedovršene objekte, kako kaže, možda ima objektivnog opravdanja, ali, tvrdi da bi uz više rada i entuzijazma, više znanja, ali i postavljanjem stručnih ljudi na ključna mjesta, progres bio vidljiviji.
- Više oslanjanja na sopstvene snage, više bitke da samostalno stvaraš, entuzijazam koji je postojao nekada, ključ je koji bi trebalo primijeniti i danas. Potrebno je više znanja, resore treba da vode stručni ljudi i da su smjenjivi oni koji ne pokazuju rezultate. Umjesto da se radi na promjeni strukture proizvodnje, na uvođenju nove tehnologije zaostalo se, čekalo, nije se umjelo - ocjenjuje naš sagovornik. On ističe kako je vrijeme od 1947. do 80-ih bio period kada su željeli da stvore bolje društvo, sa idejom nečega duboko demokratskog i humanog.
- Te godine su bile karakteristične po pokušaju da nađemo nešto što niko nije našao. U sklopu te ideje tražili su se modeli kako organizovati državu, pa smo pravili puno akrobacija da se dođe do toga da se pita ne onaj ko je izabran već narod – prisjeća se Dragašević, navodeći i da su se tada takve ideje sukobljavale sa realnošću. Crna Gora je, ističe naš sagovornik, izbjegla ozbiljnije posljedice unutrašnjeg sukoba devedesetih, rata i raspada Jugoslavije, ali su ta zbivanja uticala na sadašnje okolnosti, ne samo u našoj zemlji već i u svim koje su nastale iz SFRJ.
Pobjeda, foto:radiohercegnovi.net
