Zanimljivo je, ali ujedno i indikativno to, da arheologija od kako traje kao naučna disciplina kod nas, još uvijek nije našla inspiraciju da svojim metodama istraživanja prati i eventualno provjeri sadržaj nekog pisanog istorijskog izvora, uprkos činjenici što bi joj to trebao biti jedan od primarnih strateških zadataka.
Iznimak u ovom pogledu čini samo slučaj naše najstarije ljubavne priče o kojoj nas kroz biografiju vladara najstarije crnogorske države Dioklije - Duklje obavještava anonimni autor kojeg nazivamo već uvriježenim imenom Pop Dukljanin. On kroz Vladimirovu biografiju iznosi mnoge elemente sa sadržajima koji su, ukoliko su zaiata bili istorijska realnost, morali ostaviti svoj materijalni trag, dakle, ono što je zapravo primarni predmet arheoloških preokupacija.
Našoj arheologiji je od svega ipak ostao najinspirativniji pomen mjesta gdje je Vladimirova žena Kosara obavila translaciju Vladimirovih posmrtnih ostataka i gdje je na osnovu vlastite odluke iz velike besporočne ljubavi, sahranjena do nogu svojega muža. Obzirom da isti izvor pominje i mnoge druge značajne naše vladare kao i mjesta gdje su sahranjeni, pretpostavljamo da je naša nastarija ljubavna priča u velikom dijelu participirala u pokretanju arheološke radoznalosti.
Šta kaže Ljetopis?
Dakle, izvor nas obavještava da je za relativno kratko vrijeme, nakon 22. maja 1016. godine, još u vrijeme vladavine naručioca Vladimirovog ubistva, cara Vladislava, kako u svom djelu kaže Pop Dukljanin, Kosara Vladimirove posmrtne ostatke odnijela u mjesto koje se zove Craini, gdje se nalazio njegov dvor, i sahranila ga u crkvi Svete Marije.
U sadržaju navedene rečenice nalazi se bar pet elemenata koji su pokrenuli naučnu radoznalost u pravcu provjere pisanog izvora i eventualnog pronalaženja mjesta ponovne sahrane Vladimirovih kostiju.
Toponim Craini, dvor u njoj kao i crkva, te njen patron Sv. Marija, a zatim i potencijalna grobna konstrukcija u crkvi gdje je bio sekundarno ukopan muški skelet a zatim odnesen, i primarni ukop ženskog skeleta, su zaista primamljivi elementi za pokretanje arheološke prospekcije kao prve faze istraživanja u pravcu pronalaženja eventualnog mjesta na koje je Kosara prenijela Vladimirove posmrtne ostatke.
Međutim, kao što to biva, naučna radoznalost je pokrenula cijelu lavinu različitih hipoteza koje će na ovom mjestu ostati mimo našeg interesovanja, izuzev jedne, sa tim razlogom što je samo ta jedna imala svoje arheološke konsekvence.
Naime, po toj hipotezi translacija Vladimirovih posmrtnih ostataka te Kosarina sahrana su obavljene u crkvi Prečiste Krajinske blizu sela Ostrosa u današnjoj Krajini.
Labava hipoteza
U velikom dijelu motivisana ovom hipotezom, u tri navrata realizovana su arheološka istraživanja na terenu unutar, i oko navedene crkve. Nijedna od te tri kampanje, ne samo da nije donijela nijedan element kojim bi bio potvrđen bar neki dio sadržaja pisanog izvora, već nije pronađen ni najmanji trag egzistencije bilo čega što bi pripadalo kulturnom sloju iz vremena o kojem se govori. Obzirom da je navedeno mišljenje, kao već gotova istorijska realnost duboko uvriježeno ne samo u kolektivnoj svijesti uopšte, već i akademske javnosti, treba odmah naglasiti da je ono zapravo samo labava hipoteza, tj. plod akademskih spekulacija koje se oslanjaju samo na nekim elemetima navedenog izvora. Najzvučniji element je svakako geografski pojam Krajina kao i činjenica da na tom prostoru postoji crkva čiji je patrov Sv. Marija, što je, kako se pokazalo ipak nedovoljna količina elemenata da bi se na osnovu samo njih upustili u sprovođenje arheološkog iskopavanja.
Arheološka iskopavanja su zapravo samo jedan segment cjelokupnih arheoloških istraživanja. Njima bi trebala da prethodi znatno opsežnija priprema, ili pak ono što se u struci naziva arheološka prospekcija. Sama arheološka iskopavanja su invazivnog i ireverzibilnog karaktera.
Istraživanje ili destrukcija?
Arheološkim iskopavanjima nauka u težnji za sticanjem spoznaja o istorijskoj realnosti ujedno i uništava geološke i kulturne slojeve. Ti slojevi su zapravo svojevrstan „podzemni arhiv“, ili preciznije neposredni svjedoci te same istorijske stvarnosti, zbog čega, ako to već činimo, moramo biti u svakom pogledu udostojeni tom zadatku. Ukoliko nijesmo spremni za tako zahtjevan poduhvat, onda pod krinkom naučnih istraživanja, zapravo sprovodimo destrukciju tih materijalnih tj. neposrednih svjedoka nekadašnje istorijske stvarnosti.
U tom pogledu, ako je istina da se motivisana hiljadugodišnjicom od Vladimirove smrti planiraju ponovna arheološka iskopavanja u arealu sakralnog punkta Prečiste Krajinske pobliže sela Ostrosa u Krajini, onda bi nosioci ove ideje, za takvo pregnuće, morali imati bar jedan element više, vezan za mjesto translacije Vladimirovih posmrtnih ostataka, od onih koji su do sada vršili iskopavanja na tom lokalitetu.
I ne samo to, već bi svakako morali u svojoj pripremi imati u vidu i to, da planiraju arheološko djelovanje na sakralnom punktu na kojem su se odvijali mnogo važniji sadržaji za istoriju religije na našim prostorima, kao i cjelokupnu našu istoriju.
„Craini“ i „Gazeni“
Možda nam isti pisani izvor, naravno, ukoliko ga pažljivije iščitavamo, može baciti još koji tračak svjetlosti koji bi nas ipak preciznije navodio tamom istorije ka mjestu gdje su bili sahranjeni Vladimir i Kosara. Naime, na samom početku Vladimirove biografije Pop Dukljanin pominje i njegovog oca Petrislava za kojega kaže: “Zatim kralj Petrislav izrodi sina koga nazove Vladimir pa umre u miru. Bi sahranjen u crkvi Svete Marije, u mjestu koje se zove Gazeni“.
Kako vidimo u obijema sahranama, kako oca tako i sina, figurira isti patron crkava u kojima su sahranjeni, a to je Sveta Marija. Mjesta sahrana obojice, po Popu Dukljaninu, pojavljuju se pod nazivima, za Petrislava mjesto Gazeni a za Vladimira Craini.
Naziv Craini kako ga daje izvor, ne bi trebalo da bude sporan, iako ga neki istraživači spore i na tom prostoru vide Prapratnu, obrazlažući to činjenicom da se naziv Krajina u pisanim izvorima prvi put pojavljuje početkom petnaestog vijeka. I ovo mišljenje ćemo na ovom mjestu ostaviti mimo naših interesovanja jer se njime navedenim naučno irelevantnim razlogom, samo opovrgava datiranje djela Popa Dukljanina u dvanaesti vijek.
(Nastavlja se)
