Piše: Milo ĐUKANOVIĆ
Bilo je tog 21. maja prije jednu deceniju nestrpljivih koji su govorili da je crnogorska nezavisnost mogla biti ostvarena ranije, da je referendumska pobjeda morala biti ubjedljivija. Ne shvatajući da svemu ima vrijeme, da je nova Crna Gora dočekala svoje vrijeme. Strpljivo, ali odlučno, hrabro i razumno. Velika pobjeda Crne Gore, prvi put u našoj istoriji, izvojevana je bez crnogorske sablje i puške. Bilo je dosta i onih zatočenih u nasljeđu predrasuda, ubijeđenih da smo tek ,,jedna slamka među vihorove“, koji su strahovali da - mi, sami - ne možemo opstojati. Da neće imati ko da nas hrani, brani i liječi. Nijesu razumjeli da su i oni, koji su tada bili protiv, odmah nakon tog referendumskog dana postali pobjednici. Svi smo postali bogatiji za svoju državu, za mogućnost da sami odlučujemo o svojoj budućnosti. Referendum jeste bio najveći iskorak u novijoj crnogorskoj istoriji. Ali odmah nakon te velike pobjede shvatili smo da je to bio tek prvi korak u samostalnom državnom razvoju, demokratski izborena šansa. Danas, deset godina kasnije, postavlja se logično pitanje: je li Crna Gora sada bolje mjesto za život? Mislim da je svakom dobronamjernom lako odgovoriti na to pitanje. Za Crnu Goru i sve njene građane sudbinski je važno da je obnova nezavisnosti značila potvrdu i učvršćenje jednog od državnih stubova - multietničkog i međuvjerskog razumijevanja. Zajednički život, bogatstvo vjerskih i etničkih različitosti i specifičnosti, osnova je stabilnosti savremene crnogorske države i društva.
Ekonomski razvoj stub stabilnosti: Ekonomski razvoj je drugi stub stabilnosti. Iako se prva decenija nezavisnosti vremenski gotovo podudara sa dugotrajućom finansijskom i ekonomskom krizom u Evropi i svijetu, svi parametri potvrđuju da je Crna Gora ne samo održivo, već ekonomski veoma prosperitetno društvo. Nacionalni BDP je povećan za 70 odsto. Prosječna neto zarada povećana je sa 282 na 480 eura, a prosječna penzija sa 138 na 270 eura. Podsjećanja radi, dohodak po glavi stanovnika izražen u paritetu kupovne moći 2006. godine bio je na nivou 30 odsto od prosjeka EU, a danas je oko 43 odsto. Potencijale države prepoznali su vodeći strani investitori. Direktne strane investicije u proteklih deset godina iznosile su 5,4 milijardi eura, ili 19 procenata BDP godišnje, što je - mjereno ovim indikatorom - jedan od najvećih priliva u Evropi. Porto Montenegro, Porto Novi, Luštica Bay postaju nacionalni simboli po kojima se prepoznaje Crna Gora u svijetu. Počela je izgradnja auto-puta, najvećeg infrastrukturnog projekta ikada pokrenutog u Crnoj Gori, kojim će se neraskidivo povezati sjever i jug zemlje, omogućiti njen uravnoteženi razvoj i obezbijediti brža i sigurnija veza sa Srbijom i Centralnom Evropom.
Jaz nije iskopan referendumom: Dakle, naziru se obrisi blisko bolje budućnosti. Je li to dovoljno da se uljuljkamo u samozadovoljstvu - svakako da ne. Je li to dokaz o ubrzanom razvoju - nesumnjivo. Deset godina je samo tren u istoriji države, ali dovoljna potvrda ispravnosti smjera u kojem se krećemo. To vide naši susjedi sa kojima smo čvrsto izgradili mostove prijateljstva i saradnje, pokazujući da i na Balkanu mogu da se ispisuju dobre priče. Našu državnu strategiju podržavaju i najznačajniji međunarodni centri moći i uticaja. Crna Gora je zemlja kandidat u poodmaklom pregovarač- kom procesu za članstvo u EU, otvorena za usvajanje temeljnih vrijednosti evropske demokratske porodice. Crna Gora je i pred punopravnim članstvom u NATO, razumijevajući da je kolektivni sistem bezbjednosti najbolji odgovor na savremene izazove. Najmanja zemlja regiona uspjela je da postane lider u procesima evropskih i evroatlantskih integracija, čvrsto opredijeljena da nastavi tim putem i da trajno izmijeni onu istorijsku matricu koja je otežavala naš razvoj i napredak. Zakoračili smo odlučno u zapadnoevropski civilizacijski krug, ne kidajući istorijske i kulturološke veze sa našim tradicionalnim prijateljima. Ne potirući nipošto svoj identitet. Siguran sam da to danas prepoznaju i da će znati da vrednuju mnogi od onih naših sugrađana koji su, vođeni zabludama, 21. maja 2006. bili protiv crnogorske nezavisnosti. Vjerujem, takođe, da Crna Gora u budućnosti neće biti pred teškim izborima nalik onima sa početka devedesetih godina prošlog vijeka.
Velika iskušenja: Ali, velika iskušenja su pred nama. Zato moramo da se prije svega suočimo sa sobom i da mijenjamo sebe, da jačamo nove institucije, da čuvamo kulturnu baštinu i gradimo državu i društvo u kojem će naša mladost ovdje imati svoju evropsku perspektivu. Moramo biti iskreni prema sebi: nijesu uklonjene unutrašnje barijere, one su danas samo drugačijih pojavnih oblika. Duboki jaz u Crnoj Gori nije iskopan referendumom, niti su ključne demarkacione linije na one koji su za nezavisnu i one koji su protiv; na simpatizere vlasti i pobornike opozicije, zagovornike ili protivnike učlanjenja u NATO... Najveći izazov današnje Crne Gore je prevazilaženje podjela između onih koji žele novu viziju razvoja države i onih koji bi da okuju Crnu Goru na starim balkanskim bespućima. U godinama koje slijede, svi smo dužni da tragamo za kompromisima i da stvaramo konsenzuse. Samo zajednički možemo graditi bolje društvo. I samo će tako Crna Gora biti vječna. (Pobjeda)
