Jelena ŠUŠANJ
Isključivo radi javnosti, jer se u medijima stvari i publikuju isključivo radi javnosti, smatram da mi valja odgovoriti Autorskome timu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika. Tekst reagovanja Autorskoga tima Rječnika CANU svodi se na 1 rečenicu: CANU nema odgovor na komentar koji je Jelena Šušanj, saradnica u nastavi nepoznata lingvističkoj javnosti, objavila u medijima.
Osim što ste me pokušali diskreditovati kao lingvistkinju činjenicom da sam saradnik u nastavi (to što sam vam nepoznata samo potvrđuje da se ne bavite crnogorskim jezikom, a pravite mu rječnik) i što ste iznijeli brojne (rekoste li ono političke?!) epitete o mojoj ličnosti, na koje se ne bih obazirala, jer ne želim sebe stavljati u centar priče o Rječniku, reagovanje Autorskoga tima ne donosi odgovor ni na jedno pitanje problematizovano u mojem tekstu. Svako iole vičan polemici trebalo bi da zna da omalovažiti sagovornika i zaprijetiti sudom ne znači i argumentovano se odbraniti od argumenata. Pitanje je bilo i ostaje (i isključivo radi javnosti, naravno, valjalo bi da odgovorite): kako to da je albanizacija nametnuta, aamerikanizacija i balkanizacija nijesu, no su u podtekstu čak i dragovoljne? Kako to da se albanizacijom ljudi „preobraćaju u Albance“, pri čemu se „nameću albanski jezik, kultura i običaji drugim narodima“, a amerikanizacijom se „daju nekome ili nečemu obilježja američkog načina života i kulture“, što znači da se „uvodi, prihvata ili daje neko američko obilježje“ i „postaje sličan Amerikancu“? Zašto se pri amerikanizaciji niko ne preobraća, za razliku od albanizacije? Što je nametanje ako ne prisila? Što je prisila ako ne vid agresije? Pokušali ste samo u reagovanju neubjedljivo relativizovati svoje stavove rekavši da vaše „definicije riječi ‘albanizacija’ i ‘albanizovati’ upućuju na to da se pojam ‘nametanja’ ne može izjednačiti sa agresijom“. A sa čim se onda može izjednačiti vaš pojam nametanja? Sa dobrim međusuśedskim odnosima? Sa ljubavlju i razumijevanjem? Sa skladnim suživotom?
Pošto ste, vidim, voljni za civilizovani dijalog, nudim još društvenih, kulturnih, ideoloških pitanja za odgovoriti. U Rječniku su odrednice vezane za religiju podijeljene na 4 kategorije: rel. – religija, religijski, bibl. – Biblija, biblijski, isl. – islam, islamski, crkv. – crkva, crkveni. Prvi je kvalifikator upotrijebljen uz, na primjer, riječi: ad, Biblija i bog „1. rel. a. (Bog) vrhovno biće koje je stvorilo svijet, koje ga održava i upravlja njime (u jednobožačkim religijama i idealističkim filozofskim shvatanjima).“ Oznaka bibl. javlja se uz leksem Adam „bibl. prvi stvoreni čovjek; ime tom čovjeku“, dok je sa crkv. obilježena riječ Vaskrs „1. crkv. hrišćanski praznik koji se slavi kao dan vaskrsenja Isusa Hrista, Uskrs“. Kvalifikator isl. nose, između ostalih, riječi ahiret i Alah „isl. bog u islamu“. Nameće se pitanje: Kojom su se metodologijom vodili sastavljači Akademijina Rječnika kad su podijelili ove riječi na religijske, islamske, crkvene i biblijske? Što je islam kad već očito ne spada u religiju? Naročito je problematična oznaka bibl. u navedenome primjeru, jer je i prema Kuranu „prvi stvoreni čovjek“ Adam/Adem (kojega ste, sigurna sam slučajno, ne iz nekih drugih namjera, zaobišli pomenuti?!). To bi savjesni leksikografi sigurno obilježili kao religijski, a ne biblijski pojam. Kako to da je Vaskrs vezan za crkvu, a ne za religiju, ili preciznije hrišćanstvo? Ako je već islam odvojen kao posebna religija od opštih religijskih pojmova, kako to da ne postoji kvalifikator hrišć. za hrišćanstvo (ili još prije posebni kvalifikatori za katoličanstvo i pravoslavlje, jer je Vaskrs vezan isključivo za pravoslavne govornike, dok katolici slave Uskrs)? Nijesu li ad kao „podzemni, zagrobni svijet“ i ahiret kao „svijet na koji odlaze preminuli, ‘onaj svijet’“ – zapravo isto?! Zašto je onda grčka etimologija religijska, a turska islamska? Kad vam osoba islamske vjeroispovijesti kaže: Tako ti Alah pomogao, ne misli pritom samo na „boga u islamu“, već i na jednoga (jedinoga) boga u kojega sagovornik vjeruje. Alah je za te ljude koji govore crnogorskim jezikom „jedan bog, vrhovno biće u jednobožačkim religijama koje je stvorilo svijet“, ne samo „bog u islamu“. Kao da autori Rječnika nijesu obaviješteni da su država i crkva odvojeni i da u Crnoj Gori nema državne religije. Kao islamska riječ objašnjen je i abdest („ritualno umivanje djelova tijela prije molitve u islamu“), uz koji je stavljen primjer: „Postavši Turčinom dobije konja, oružje, odijelo, ali se ne hće nipošto ženiti ni abdes uzimati... (Ljub. I)“ Zaista je nevjerovatno da nijeste našli ljepšega primjera od pomena osobe koja je zbog konja, oružja i odijela primila islam („postala Turčinom“) i koja se sad drčno bori protiv rituala svoje nove vjere, da ne kažem da je prezire. Jasno je da ste to našli u literaturi, ali da ste koristili savremeniju i raznovrsniju literaturu, mogli biste naći društveno neuporedivo korektnije primjere. Ili ste možda, u duhu multikonfesionalizma koji promovišete, koristili „odabrane“ primjere.
Obradovaće se sigurno Islamska zajednica u Crnoj Gori i brojni muslimani iz vaše Akademije kad pročitaju objašnjenje riječi Agarjanin (koji nije određen nijednim leksikografskim kvalifikatorom, samim tim pripada standardnom jeziku u svakodnevnoj stilski neobilježenoj upotrebi!) i shvate da je Agarjanin = musliman = Turčin = nevjernik = bezbožnik (sve u okviru jedne definicije, pod jednim brojem, čime se obilježavaju srodna značenja, u skladu s metodološkim Uputstvima za korišćenje Rječnika), a posebno kad pročitaju birane rečenice kojima se kontekstualizuje ta riječ. Možda bi u skladu s vašom lingvističkom analizom Islamsku zajednicu u Crnoj Gori valjalo preimenovati u Bezbožničku/Tursku/Agarjansku/Nevjerničku zajednicu u Crnoj Gori. Sve u duhu multikonfesionalizma vaše ustanove.Svakako sa zadovoljstvom prihvatam da ovu raspravu nastavimo pred sudom – kojim god hoćete: stručnim, moralnim, etičkim, državnim, pa i Strašnim, ako vam je po meraku. Preporučujem vam samo da ne žurite s tužbom. U štampi je novi broj renomiranog međunarodnog časopisa Lingua Montenegrina (koji je indeksiran u najznačajnijoj svjetskoj časopisnoj bazi Thompson Reuters), u kome će biti objavljen moj prilično detaljan prikaz ovoga uratka CANU s lingvističkog, leksikografskog, sociološkog aspekta. Budući da ste riješili da na sud pošaljete i Pobjedu, očito zbog poštovanja slobode mišljenja i izražavanja, ne robovanja cenzorskim i monopolističkim tekovinama koje izgleda promoviše najznačajnija državna naučna institucija, bolje sačekajte da o istome trošku tužite i Fakultet kao izdavača toga časopisa, jer, vjerujte mi, prikaz vam se neće sviđeti. Naročito se spremite da sudu međunarodne lingvističke javnosti pojasnite sve jezikoslovne i leksikografske zavrzlame kojima ste uresili djelo. Kad već govorimo o tužbi i sudovima, u Rječniku ste pokazali da imate podjednako negativne stavove prema ažurnosti naše administracije i očito svih državnih institucija. Potvrdili ste to primjerima koje ste naveli: administracija 2v. „zb. zaposleni koji obavljaju administrativne poslove i pomažu u radu državnih organa. – Dođete sa projektom, novcem i dobrom voljom, a ovdje vas dočeka arogantna i nekompetentna administracija… (CG mediji I-5) – U protivnom, i najdobronamjerniji, suočeni sa lijenom i neodgovornom administracijom, neadekvatnom komunalnom i socijalnom infrastrukturom i nekompetentnim rukovodnim strukturama, dići će ruke… (CG mediji I-7)“ i ažurirati „dovesti/dovoditi u ažurno stanje; srediti/sređivati u okvirima vremenskih rokova, urediti/uređivati bez zakašnjenja. – Baze podataka nijesu dostupne preko interneta, niti se u ministarstvima ažuriraju i prikupljaju saglasno evropskoj metodologiji. (CG – XXI stolj. 1) – Dosije kulturnog dobra redovno ažurira i trajno čuva Uprava, u analognoj i elektronskoj formi. (Zak. XLII)“
Zar zaista nijeste mogli, van Zakona, naći baš nijedan primjer makar neutralne, ako ne pozitivne upotrebe ovih riječi?! Zar je moguće da želite svim ljudima i u Crnoj Gori i strancima koji uče naš jezik ljude koji obavljaju administrativni posao (a koliko ih je!) prikazati kao lijene, nekompetentne, arogantne, neodgovorne?! Zar je moguće da ste od svih primjera upotrebe riječi ažurirati (u vrijeme elektronske komunikacije) izabrali baš onaj u kome se govori negativno o radu naših ministarstava. Zanimljivo je i da ste taj primjer preuzeli iz sopstvene publikacije „Crna Gora u XXI stoljeću – u eri kompetitivnosti“, još jednoga milionski plaćena projekta CANU kojim ste nesumnjivo pokazali svoju izvrsnost. To je kulturocid koji sprovodite – predstavljate Crnu Goru na svim nivoima kao lošu, radnike kao lijene i neodgovorne, rukovodioce kao nekompetentne, suśede kao nasilnike. To je slika Crne Gore koju svojim skupo plaćenim softverima šaljete u svijet.
Što se tiče toga kako autorka ovih redaka obrazuje mladost, dovoljno je reći da svi njeni studenti, za razliku od Autorskoga tima Rječnika, znaju da je dio pod navodnicima citat, a ono što nije tako obilježeno predstavlja komentar ili „ličnu interpretaciju“.
Budući da se pozivate na falsifikovanje citata u mojem prethodnom obraćanju i upućujete ljude da pročitaju sam Rječnik pa da onda komentarišu, pomozite mi da protumačim činjenicu da se juče od vašeg uratka zbog „nenasilnosti“ definicija riječi albanizacija i albanizovati preko svoje partije ogradio jedini predstavnik vlasti koji vam je javno dao podršku prisustvom promociji Rječnika u Akademiji i koji je prije toga, ako pretpostavimo da ste bili dobri domaćini i darovali mu primjerak, sigurno mogao provjeriti istinitost mojih navoda.
I na kraju, pošto vidim da vas je pogodilo, usrdno vas molim za izvinjenje što sam autore Rječnika nazvala znamenitim. Ako sami smatrate da nijeste znameniti, ko sam ja da vam protivurječim!
(Autorka je angažovana na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
