Piše: Sreten PEROVIĆ
Iako je vazda, u toj dugoj povijesnoj magistrali, imala i onih svojih koji su je nudili na prodaju, izdavali i prodavali, Crna Gora je opstajala, trajala i jačala zahvaljući (i) zavjetnoj etici svjesnog žrtvovanja za odbranu Doma i Domovine, tradicionalnom požrtvovanju svojih najboljih, najhrabrijih, nesebičnih žitelja i branitelja (oba pola), pa i neodraslog svojeg podmlatka. Crna Gora je svojom državotvornom budnošću, istrajnošću nadživjela i velike sile kojima nije mogla da se vojnički odupre, kao što je u X vijeku bilo Makedonsko carstvo, ili u XI vijeku Vizantijska imperija, koja je prvoj crnogorskoj državi Kneževini Duklji priznala nezavisnost poslije čuvene Barske bitke (1042). Nedugo zatim došlo je i priznanje sa Zapada, od Rimskog Pape (Grgura VII). I to se, u fluidnim narednim vjekovima, nastavilo kroz dugu crnogorsku istoriju – formalno i neformalno, sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, do dopunskog, trećeg međunarodnog priznanja Knjaževine Crne Gore. Onaj 13. jul iz XIX vijeka, i Trinaestojulski ustanak crnogrskog naroda 1941. učinili su Crnu Goru poznatom i po dostojanstvu i hrabrosti priznatom u cijelom civilizovanom svijetu.
Antifašističko usmjerenje: Po hrabrosti, no – i po antifašističkom usmjerenju koje je ostalo kao trajan simbol moderne Crne Gore. Dan nezavisnosti je istovremeno i Dan zavisnosti: od obaveza da poštujemo druge, da razumijemo (ako ne i da prihvatamo) i ono što nam se ne dopada, da ne ugrožavamo prava i dostojanstvo pojedinog čovjeka i miroljubive zajednice ljudi, srodnih i inorodnih, sugrađana i izvanjaca, bliskih i dalekih država i naroda. Zato je dan slobode istovremeno i dan suzdržane slobode. Zato i demokratija nije anarhija, i anarhija nije ni „divlja“ ni „oplemenjena“ sloboda. Svečano obilježavajući Hiljadugodišnjicu državnosti i Deceniju obnove nezavisnosti Države Crne Gore, mi ohrabrujemo snove o uzornoj Crnoj Gori, kojoj su stremila i za koju su se žrtvovala mnoga pokoljenja Crnogoraca i svih crnogorskih građana, ali ovim mobilnim svečanostima mi ohrabrujemo i oporavak, napredak i odbranu realne Crne Gore, koju na univerzalnom planu uspješno predstavljaju neimari njene državotvorne, duhovne i fizičke kulture, posebno njeni naučni poslenici, sportski uzornici, likovni umjetnici i značajni pjesnici, privrednici, poljoprivrednici i svi časni građani i državljani. Svjesni da nijesmo na pragu savršenstva, prirodno je da težimo boljem, stabilnijem, moćnijem i moralnijem društvu, koje čini sve nas i Državu, pa i ma koje elite, a normalno je i da se iza sebe osvrnemo i loše sa gorim a dobro sa boljim uporedimo, da sebi i za sebe priznamo da smo, i u nesigurnom vremenu, korak-dva napredovali - kulturnim i civilizacijskim skalama, tvorenjima, znanjima i saznanjima, umnoženim i neugroženim snovima, bitnim pregnućima, humaniziranim strategijama i prijateljskim slutnjama. Pritom nastavljamo da se žalimo: siromašni smo, neslobodni smo, zavisni smo (od „svojih“ i „tuđih“); „tuđi“ nas iz bilo kojih pobuda prikraćuju i kad pomažu, podržavaju i pridržavaju, ali ni po cijenu neprijatnih kompromisa ne odustajemo od „ličnog bogaćenja“, od konfornijeg života, od novijih tehničkih i modnih trendova/dostignuća – što je nerijetko ugađanje sujeti i puka težnja ka prestižu nad suśedom, sugrađaninom, sunarodnikom.
Sveti knez Vladimir Dukljanski: Hiljadu godina je prošlo od okončanja ovozemaljskog života Dukljanskog kneza Svetog Vladimira. Njegov kult je prebrodio vjekove ne zato što je naš sveti Knez, po onovremenom vjerovanju, činio „čuda“ nakon odlaska sa ovog svijeta, već prije svega što je mlad, plement i prožet visokim čovjekoljubljem i domoljubljem – ostavio ljudski spomen kojim je objedinio humana nastojanja privrženika sve tri velike konfesije u Crnoj Gori: crnogorske Katolike, Muslimane i Pravoslavne. Od tog mladog i plemenitog Kneza iz najdublje crnogorske prošlosti mi bilježimo istrajnu državnu i državotvornu istoriju. Taj viteški Dukljanski knez nije uspio da se izbori za puno oslobođenje od nadmoći suśednih carstava (Makedonskog i Istočno Romejskog Carstva, tj. Vizantije), ali nam je u nasljedstvo ostavio ono što je Crnogorce krasilo kroz vjekove – težnju ka punoj slobodi i odanost Domovini. Monografija „Dukljanski knez Sveti Vladmir“, istraživački i naučni, kulturološki poduhvat Fondacije „Sveti Petar Cetinjski“, kapitalni je doprinos obilježavanju ovim epohalnim obljetnicama. Carstva su bila i propala, a Crna Gora je bila i opstala, a nama se čini – i stasala, ojačala, osmišljenija postala. Mada im ambicije nikad nijesu bile male, Crnogorci, na sreću, nijesu imali carstvo. Imali su sintagme kojima su se služili kroz svoju povijest: „carstvo slobode“, „car junaka“, „carstvo čojstva i junaštva“, ali za svoje ovozemaljske muke i probleme, velike i veće od mnogih drugih naroda, nikad nijesu tražili utjehu i zaštitu od tzv. nebeskog carstva. Nijesu se time zavaravali ni predvodnici autokefalne Crnogorske crkve - Sv. Petar Cetinjski i Petar II Petrović Njegoš. Pogotovo ne kad su rješavali ovozemaljske probleme crnogorskog naroda i ostalih građana u Crnoj Gori. A oba su uspješno predvodili i Crnogorsku državu i Crnogorsku Crkvu. Crnogorsko carstvo slobode podrazumijevalo je ličnu slobodu svakog pojedinca, ali i odgovornost svakog pojedinca prema normama strogog običajnog prava, njegovo poštovanje kolektivnih moralnih principa društva i bezpogovornu odanost Domovini. Svih tih velikana i velikih dana iz naše dalje i bliže prošlosti trebalo bi da se priśećamo i kad smo zadovoljni i kad smo nezadovoljni. Dva jubileja, koji Crnu Goru i 2016. godine čine osobenom u evropskom arealu imaju obnoviteljski i izraziti kulturološki značaj. Ta dva jubileja su ljekoviti domovinski obzor, moralni podsticaj, no i upozorenje da ništa nema trajnu vrijednost ako se primjerno ne pazi kao iskustvo i uzor, i kao neugasivi simbol se ne obilježava. Milenijum crnogorske državnosti (1016–2016) i Decenija obnove državne nezavisnosti (2006-2016) obavezuju na dostojno vrednovanje i slavlje, ali i na kritički osvrt povijesnih tokova u kojima se kalila crnogorska državotvorna realnost, ljudska i slobodarska održivost - strategija opstanka slobodne Crne Gore.
(Autor je predsjednik DANU)
