Postavljanjem nagrađene drame mlade autorke Maja Todorović, Crnogorsko narodno pozorište je nakon godinu ponovo imalo premijeru na svojoj Velikoj sceni. No, ova komedija s elementima crnogorske istorije i tradicije predstavlja još jedan povratak: Vukotić ponovo režira za tu kuću nakon četiri godine pauze i "Ribarskih svađa".
- Ne bih pauzirala četiri godine da to nije odluka nekog drugog, ali ne znam čija i ne želim da ulazim u to. Ono što znam o sebi i autorskom timu s kojim radim - jer većinom su to isti ljudi na sceni i van nje - jeste da mi je drago da smo napravili dobar posao poslije ovako velike pauze, jednog tužnog i turobnog odnosa i prema pozorištu, i prema publici. Ovo je pravi preokret i nadam se da ćemo za sobom povući cijelu mašinu CNP-a. Ono je prva institucija kulture u Crnoj Gori, potrebno je da mu vratimo sjaj i da svi uživamo u tome što imamo priliku da radimo na njegovoj Velikoj sceni - rekla nam je rediteljka.
Glumačku postavu predvode Mirko Vlahović u ulozi oca - kralja Nikole, i mlada studentkinja Vanja Jovićević kao kćerke - Zorke Petrović, a igraju još Varja Đukić, Slobodan Marunović, Slavko Kalezić, Dušan Kovačević, Stevan Radusinović, Slobodan Marunović, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Mišo Obradović i još jedan student, Goran Vujović. Vukotić podsjeća da još od svoje diplomske predstave, "The Beauty Queen", radim sa studentima.
- Biram mlade ljude koji su mi inspiracija, koji su nova lica. Vanja Jovićević je zaista jedna posebna vrsta glumice i, gledajući njene studentske vježbe, prosto sam osjetila posebnu vrstu dara koji ima. Jer, ogroman je zadatak za jednu mladu glumicu da igra noseću ulogu sa toliko emocionalnih i svakih drugih promjena - kazala je rediteljka, te dodala kako je su radili s potpunim međusobnim povjerenjem.
Za Vukotić su dvije stvari bile presudne da se posveti ovom komadu, a prva je, kako ističe, činjenica da se u Crnoj Gori rađa enormno veći broj muške djece nego ženske, "iz razloga što imamo mogućnost da utvrdimo pol djeteta", što se moglo vidjeti kroz njene intervencije u samom komadu.
- Pitanje za sve ljude koji su večeras bili ovdje i koji će predstavu gledati je: gdje nas takve odluke vode. S druge strane, meni je posebna inspiracija bila taj odnos oca i kćerke, jer sam vjerovatno kao i svaka crnogorska šćer, posebno vezana za oca. I to je, zapravo, taj drugačiji pogled na neke istorijske teme, na odnos prema vlasti i kralju koji se, od tog vremena do danas, ne mijenja. Mislim da je publika to večeras prepoznala, te da je Maja Todorović donijela jako dobru i živu ideju, ono što nazivam "živa kultura". Pozorište je poseban medij upravo zato što je živo, što se dešava sada - potcrtava ona.
Maja Todorović, crnogorskoj pozorišnoj publici poznata kao autorka još jedne uspješne i nagrađene drame - "Kinez", koju izvodi Gradsko pozorište iz Podgorice - izuzetno je zadovoljna onim što je vidjela na praizvođenju "Šćeri moja...". Kaže da su glavna ideja i emocije upravo onakve kako ih je zamislila.
- Moj tekst je u neku ruku različit, jer je zamišljen dosta ogoljenije i sa komentarima koji su van lika. Ali, sasvim je normalno da u prosecu rada s glumcima, redeljem, koreografima, dolazi do nekog drugog viđenja i čitanja. Prija mi kada gledam kako drugi ljudi vide moj tekst. A i publika je reagovala na pravim mjestima. Samo se nadam da je posljednja scena - koja je meni najbitnija - zaista ostavila veliki znak pitanja u svima. To mi je bilo ključno kada sam počela da pišem ovaj komad i da se, generalno, bavim ovom temom. Jer, inferiornost žena danas nije samo naš, već globalni problem - pogotovo kada posmatramo finansijsku ravnopravnost. Ni Silikonska dolina nema tu ravnopravnost, a smatra se najnaprednijom. Mislim da svi zaslužujemo iste šanse, jer, kao što kaže glavni lik: ne vidim zašto žena ne bi mogla da bude na čelu neke države - zaključuje naša sagovornica.
Vanja Jovićević je još neko vrijeme nakon premijere bila pod utiskom brojnih, kako kaže, različitih emocija, ali srećna.
- Bilo me strah kako će sve to na kraju da izgleda, ali sam se "skupila" i nadam se sam uradila to kako treba. Vukotić je divna rediteljka i mnogo mi je pomogla u ovom procesu. Bukvalno me razmazila. Od nje sam mnogo naučila, ali i od kolega koji su mi pomogli da napravim ulogu što boljom. Jer, ja sam početnik, ali uz talenat koji imam, moj rad i njihove korekcije, pozitivne i negativne kritike, uspjela sam da "osjetim" Zorku kako treba - ispričala nam je ona.
Ističe da su njen profesor Branimir Popović i sestra Jelena veoma zadovoljni, te ističe kako joj njeno mišljenje "najviše znači" i prema njemu se ravna. Za to da se već na drugoj godini fakulteta okušala u velikoj ulozi smatra da je - vjetar u leđa.
- Sada želim samo da letim! Istina, veliki je uspjeh otići odavde i negdje drugo napraviti karijeru. Ali ja volim Crnu Goru, scenu CNP-a i, što se mene tiče, voljela bih baš tu da ostanem do kraja.
Sada se okreće pripremi ispita za kraj godine, ali "ne bi se bunila da naiđe neka nova uloga". Jedan od članova glumačkog ansambla CNP-a, Mirko Vlahović, takođe je izrazio zadovoljstvo što je igao sa mladom Jovićević, a to da li je ona zvijezda kaže da će "vrijeme pokazati".
- Ali ona jeste jedan veliki potencijal, djevojka koja je posvećena ovom pozivu kojim se mi stariji bavimo. Zato mi je izuzetna čast i zadovoljstvo da radim s tako talentovanom osobom, kao što je i "studentski mlad" Goran Vujović i moje starije kolege - Varja Đukić i Slobodan Marunović, i ostali. Zadovoljstvo mi je bilo igrati ovu predstavu i veoma mi je bitno da volim da je igram. Naravno, drago mi je ako sa scene dotakli srce svih šćeri u sali... Ja sam igrao kralja u tri scene, jer nijesam htio da robujem tom istorijskom kontekstu. Mislim da je jako bitno u jednoj ovakvoj, univerzalnoj priči igrati oca. Ovakvi emotivni i moralni pricipi - stereotipi - zadržavaju se u Crnoj Gori i dan danas, ostaju u našem društvu. Zato treba da se borimo protiv njih - smatra on.
Vlahović svoj stav pocrtava citirajući lik koji tumači.
- Nijesam se opterećivao da igram kralja Nikolu, jer u odnosu prema kćerki i on sam na kraju kaže: "Bog ti je dao dar, dijete, ali ja ti ga nijesam mogao dati". Koliko je tih šćeri "kojima je bog dao", a koje nijesu ostvarile neke snove zbog patrijarhata i principa? Ja mnogo poštujem ženski rod, svi mi volimo svoje majke, sestre, bake... Uostalom, napredak jednog društva sigurno ide kroz racionalnu i emotivnu pamet ženskog roda. Moramo dosta učiti od njih - zaključuje Vlahović.
Sada je na publici da, nakon duge pauze, da svoj sud o jednoj novoj komediji sa tradicionalnim motivima - i da konačno vidi šire od onoga čemu svakodnevno svjedoči u svom okruženju.
K.J.
