Elvisovo pismo prenosimo u cjelosti:
“I dok sam ja u mom gradu pokušavao da dam svoj doprinos kroz radionicu UN-a kako bi moja Podgorica postala “Grad za sve” i predlagao mjere koje bi Crna Gora ispunila do 2030 god i na taj način ispunila 18 ciljeva održivog razvoja u svijetu, nedaleko od zgrade UN-a u mojoj Podgorici brutalno je prebijen dječak koji je prosio ispred marketa Voli.
On je, vidi se sa snimka i slika, potpuno bezopasan i nije ni slutio šta će da mu se desi. Gledajući ovaj snimak osjetio sam kako mi se steglo nešto u grlo, u srce, po ko zna koji put. Više puta sam odgledao snimak ,namjerno sam to radio sebi, jer svaki put je osjećaj stezanja bio sve jači i jači, a na početku sam i zatvarao oči. Nije ovo prvi put. Ali, pitanje je još koliko puta će morati da se ponavlja isti osjećaj???
Pohvalio sam moju Crnu Goru prije neki dan kod nekog stranca koji se bavi zaštitom ljudskih prava, a sada me sramota jer znam da će vidjeti ovaj post…
Vi momci batinaši, mafijaši, mangupi, kraljevi, šminke itd., hvala vam na još jednom ovako “dobrom” osjećaju.
Znate, i ja sam Rom ili kako nas pojedini nazivate “Ciganin” (a to je pogrdna riječ jer potiče od grčke riječi atinganos što u prevodu znači nedodirljiv u smislu da smo prljavi, zarazni i sl.) i mogu vam reći da sam vama i tipovima poput vas najviše zahvalan što me motivišete i ohrabrujete da radim na sebi kako bih vam pokazao da ne smrdim, da nisam zarazan, da nisam “LOPOV”, posebno ne kradem djecu, i kako bih mogao da pomažem ovakvoj djeci koja su prinuđena da prose, ovakvoj djeci i osobama koje život nije mazio kao vas, vi koji uprkos svim problemima sa kojima se svakodnevno susrijećemo dodatno pokrivate crnom zavjesom naše živote.
To ste uspjeli i ovoga puta. Pored svih drugih obaveza pokušavam da spremam ispite, a u ovom trenutku to nije moguće jer ne mogu, a da ne razmišljam o ovom dječaku, da ne razmišljam kroz šta je on danas prolazio. Večeras je teško, ali sjutra ćemo biti još jači.” (Volim Podgoricu)
