Saopštenje prenosimo integralno:
Kao i mnogo puta do sada, bio je dosljedan u svojoj nedosljednosti. U tom zanosu i u opijenosti sopstvenom veličinom, a podstaknut harmonijom u dijalogu sa poslanicima DF-a, saopšti: “nijesam ja došao na njegovo (misleći na gospodina Đukanovića), nego on na moje i dobro je da je nikad neću doći na njegovo, a mislim da bi njemu opet bilo dobro da dođe na moje”.
I sve to samouvjereno izjavi gospodin Krivokapić, koji je do skoro o gospodinu Đukanoviću govorio:
- "Milo Đukanović predstavlja visoko stablo u istorijskoj šumi Crne Gore”(u junu 2010),
- Zatim:“Povratak Mila Đukanovića na poziciju premijera je nešto najbolje što se Crnoj Gori moglo dogoditi u aktuelnom teškom ekonomskom momentu”
- Nije štedio ni riječi hvale ni neposredno prije posljednjih parlamentarnih izbora: “Nije lako biti najprvi, nije lako voditi, a ovu koaliciju vodi lider Milo Đukanović koji omogućuje da “naprijed Crna Goro” bude stalno i sigurno”... “Milo je svake godine bolji.”… “Koalicija, nema alternative”…
Šta se desi sa gospodinom Krivokapićem. Na čije to stavove on danas dođe. Kad je govorio istinu gospodin Krivokapić, danas ili nedavno?
I danas gospodin Krivokapić poništava svoje ranije stavove, kao što je doprinio poniženju Skupštine Crne Gore u prošli petak, nadekvatnom i nepravovremenom reakcijom. Krivce traži svuda osim u sebi, jer nije imao autoriteta, a reklo bi se posebno ni želje da spriječi skandal koji su izazvali njegovi partneri iz DF-a. I nakon svega toga, sopstvenu odgovornost želi da prebaci drugom, očekujući da neko drugi profesionalno i ljudsko dostojanstvo baci pod noge.
Premijer Đukanović je ispunio svoju Ustavnu obavezu i dostavio formalni pisani predlog Skupštini o popunjavanju 40. Vlade i bio spriječen da obrazloži svoj predlog.
Gospodin Krivokapić i mnogi drugi su izgleda zaboravili da se suštinski predlagači za većinu članova Vlade nalaze u sali, u liku „trojke“, kako Krivokapić voli da ih naziva (Demos, SDP i URA).
Imajući sve to u vidu, formalni predlog u skladu sa Ustavom i Poslovnikom je tu, tu su i suštinski predlagači, tako da ništa nije nedostajalo da se sjednica nastavi prema utvrđenom dnevnom redu.
Jedino može da mu smeta to što skraćivanje rasprave o Vladi brže dovodi do glasanja o njegovoj smjeni.
Čudno je da mu je to sada problem, s obzirom da je 19. februara izjavio kako je njegova funkcija najmanji problem.
Šta se desi sa gospodinom Krivokapićem? Kad je govorio istinu, 19. februara ili ovih dana?
Primijetimo da je gospodin Krivokapić i danas želio da pothrani svoju umišljenost hvaleći se da je bio protiv stavova visokog zvaničnika EU, gospodina Solane, i Beogradskog sporazuma, čime je prouzrokovao vanredne izbore. Vrijeme ga je kao i obično demantovalo, jer se pokazalo da je beogradski sporazum bio jedno od najstabilnijih uporišta referendumskog uspjeha.
Kako tada, tako i danas – Krivokapić ne razumije Crnu Goru, a njega Crna Gora razumije i podržava sa 3-4%.
Danas je prilično degutantno gledati idilu koja vlada u plenarnoj sali između odlazećeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića i poslanika DF-a.
Sa jedne strane on, ljuti protivnik Beogradskog sporazuma, a sa druge oni, koji samo prije par dana rekoše da su i danas, kada obilježavamo 10 godina nezavisnosti, protiv te nezavisnosti.
Zaista, imajući u vidu sve ovo, današnje riječi uvažene iskusne koleginice Ljubice Bebe Džaković: „Rekoh li vam ja davno ko je Ranko Krivokapić“, djeluju još ubjedljivije.
