S 20 godina voljela je da igra i pjeva, a sada se nada da tako doživi i 2020. godinu, mada već teško hoda. Um joj je bistar i sasvim je moguće da u tome uspije.
Ema Morano dvaput odrijema preko dana, a novinara AFP je u juče dočekala na ulazu u mali stan u Verbaniji, gradu u sjevernoj Italiji, na jezeru Mađore. Već nekoliko minuta kasnije, bila je spremna za fotografisanje, nasmijana, sjedeći uspravno na ivici kreveta.
Jastuk sa svojim imenom izvezla je prošle godine, za svoj 116. rođendan, i drži ga na krilu, spremna da pozira.
"Ja sam vrlo dobro, a kako ste vi", upitala je reportera AFP tihim, ali čvrstim glasom. Njen ljekar je potvrdio italijanskoj štampi da joj je zdravlje dobro, i da u borbu za titulu ide kao da je to za "kup mladosti".
Najstarije od osmoro djece, Ema Morana je rođena 29. novembra 1899. Nadživjela je svu braću i sestre, od kojih je posljednji umro prije pet godina, sa 102 godine. Njene dvije nećake i jedna Kolumbijka njegovateljica pomažu joj svakodnevno. Ona vrlo teško hoda, vid joj je loš, pa ne gleda televiziju, a nije izašla iz stana 25 godina, prema pisanju italijanske štampe koja se poziva na njenu porodicu.
Obično je svake nedjelje posjeti lekar, dr Karlo Bava koji joj je prenio vijest da je "veteranka čovječanstva". Ljekar je skrenuo pažnju naučnog svijeta otkrivajući pomalo čudnu ishranu stogodišnjakinje. Za razliku od svih dijetetskih saveta, Ema Morano izbjegava povrće, a voli meso, uključujući i sirovo, i svakodnevno pojede bar jedno živo jaje. Voli i kompot od jabuka i keks, torte s mnogo jaja i butera.
U jednom intervjuu prošle godine ona je svoju dugovječnost pripisala tome što je napustila muža nasilnika 1938. godine, ubrzo nakon smrti njihovog jedinog djeteta. Pamti i jednu pravu ljubav, prekinutu rastankom kada je on otišao u Prvi svjetski rat iz kojeg se nije vratio. Godinama kasnije, nije joj bilo lako da napusti muža u malom selu u katoličkoj Italiji i atmosferi 1930-tih, poslije čega Ema Morano nije imala izbora sem da se izdržava radeći u fabrici džakova. Oboljela od anemije s 20 godina, dobila je savjet lekara da jede bar tri jaja dnevno - dva sirova i jedno kuvano. Tog režima se brižljivo držala narednih 90 godina. Žena od navike, ona ustaje svakog jutra u 8.00 sati, ruča u 11.00 i večera u 18.00 sati. Poslije svakog obroka odrijema, a na spavanje odlazi u 23:00, ali tek pošto prethodno još jednom užina. To je rutina koje namerava da se drži i dalje.
"Dobro sam, vrlo dobro, još dugo će biti tako, biću s vama", obećala je sa svojih 116 godina.
Izvor i foto: N1.info/Beta/AFP, Olivier Morin
