Piše: Draško Đuranović
Petak 13. Skupštinski dan nalik istoimenom kultnom horor filmu. Slike koje smo juče gledali u parlamentu bile su brutalno unižavanje države, parada bahatosti i političkog siledžijstva. Bilo je tokom godina višepartizma mnogo teških riječi, žestokih svađa i poziva na fizičke obračune, ali nikad, ni u doba olovnih devedesetih, narodni poslanici nijesu sebi dozvolili da skupštinski dom u svega dvadesetak minuta orijaški pretvore u nešto nalik zadimljenoj palanačkoj birtiji u kojoj se ne zna ko pije, a ko plaća. Samo, jučerašnja dešavanja u crnogorskom paramentu nijesu bila slučajni varvarski incident, posljedica uzburkalih strasti nakon političkog performansa poslanika Demokratskog fronta i žučne reakcije crnogorskog premijera. Niti je u pučkoj predstavi frontovaca i unezvijerenoj galami univerzitetskog profesora i potpredsjednika Skupštine (!) Branka Radulovića bilo improvizacije.
Naprotiv: radilo se o smišljenom pokušaju ponižavanja i urušavanja državne institucije. I države, naravno. Možda će sada i generalnom sekretaru Skupštine Crne Gore, esdepeovcu Siniši Stankoviću, biti jasnije da takozvana redarska služba Demokratskog fronta - birani momci sa besprekornim biografijama iz vremena Sedmog bataljona i partijskih vojski - nije onomad tek tako umarširala, sa tri prsta na grudima, u zgradu parlamenta da razgleda odaje Demokratskog fronta. Bila je to demonstracija sile. Generalna proba onoga što se vidjelo juče: nastojanje da se nasilno slomi tek sklepani most povjerenja, poništi freško potpisani Sporazum vlasti i dijela opozicije, obesmisli rad državnih institucija i tako izazove politička kriza većih razmjera.
Uvesti proteste i logiku haosa u parlament, kako je to - ne baš tako davno - najavio u medijima u izjavi za medije jedan od lidera Demokratskog fronta. Preciznije: nastavak demonstracija 24. oktobra, ali drugim sredstvima. Neki oblik prizivanja makedonskog scenarija u Crnoj Gori. Duže od pola godine Demokratski front, koji je učestvovao na izborima i dobio narodne glasove da uđe u parlament, djeluje van Skupštine, na ulicama, u šatorima i mimo šatora, sve sa devizom da se ova vlast ne može smijeniti na izborima, već silom narodnog bunta. I da će se tako ,,demokratizovati Crna Gora“!? To više nije samo borba protiv vlasti, već je DF svjesno zaposjeo mjesto vaninstitucionalne opozicije. I to je oblik političke borbe i svako ima pravo da, makar pred vratima parlamenta, govori što hoće ili galami koliko hoće.
Ali nije demokratizacija društva kada se politika ulice želi instalirati unutar institucija. Već ogoljena radikalizacija i, suštinski, destabilizacija države koja je kandidat za EU i u predvorju NATO-a. Zato bi valjalo da se i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić - koji je takvoj politici otključao vrata parlamenta i jučerašnjim ,,umješnim“ vođenjem sjednice omogućio skupštinski lumperaj - konačno izjasni. Je li bitnije da se što prije usvoji leks specijalis, izabere nova vlada i uplovi u mirne političke vode? Ili, možda, ,,opozicionom predsjedniku“ Skupštine Crne Gore odgovara da se zloslutni politički igrokaz nastavi još koji dan, kako bi, eto, na istom mjestu dočekao 21. maj? Nije to stvar nijansi i ne treba potcjenjivati moć haosa. Jer, državnih funkcija će biti samo ako države bude.
Autor je glavni i odgovorni urednik "Pobjede"
