Džil toliko podsjeća na pravu ženu da niko od studenata donedavno nije primijetio da razgovara sa robotom. Štaviše, kada su im saopštene vijesti, bili su šokirani.
Istina još dugo ne bi bila razotkrivena da jedan od studenata nije posumnjao na to da je Džil zapravo kompjuter.
“Pohađali smo kurs vještačke inteligencije (AI), tako da mi je palo na pamet da je moguće da se među osobljem krije upravo AI. S druge strane, jednom sam svog profesora takođe pitao da li je AI, i ispostavilo se da nije. Džil je odlična, nadam se da će nastaviti da je usavršavaju”, rekao je Tajson Bejli.
Studentima je bilo sumnjivo to što AI brzo odgovara, a softver je jednom prilikom pogriješio, kada je upotrijebio riječ ‘dizajn’ umjesto ‘projekat’. Uprkos tome, niko nije ni sanjao da je riječ o botu.
“Djelovalo je baš kao normalan razgovor sa normalnom osobom”, rekla je Dženifer Gevin, jedna od studentkinja.
Ubrzo po otkrivanju istine, uslijedile su brojne optužbe tehnološke industrije. Mnogi su smatrali da je riječ o neetičkom tretiranju studenata.
Međutim, autor projekta Ašok Gojul navodi da je riječ o izuzetno važnom eksperimentu - studenti dnevno na forumima ostave oko 10.000 postova i pošalju na stotine mejlova, što profesorima oduzima mnogo vremena, a studenti moraju da čekaju na odgovor.
“Stvorili smo Džil sa ciljem da studenti brzo i lako dođu do odgovora na svoja pitanja”, zaključio je.
