Riječ je o migrantima od kojih je većina poginula u pokušaju da pređe Mediteran kako bi stigli u Evropu, pokazalo je istraživanje koje je sproveo BBC.
Prema podacima međunarodne organizacije IOM, većina je nestala u dubinama mora, ali mnoga tijela su talasi izbacili na plaže Grčke, Italije i Turske.
BBC je sproveo istragu da li postoji evidencija ko je poginuo, gdje su sahranjeni i kako njihova rodbina može da sazna da li su tijela njihovih bližnjih nestala ili su pronađena i sahranjena u NN grobnicama po Evropi.
U prosjeku, 10 ljudi dnevno pogine pokušavajući da pređe Mediteran od 2014. godine, a najmanje jedna osoba svaki dan bude sahranjena u neobilježenom grobu, prenosi BBC.
Tijela često izbaci more danima ili čak nedjeljama nakon brodoloma, uslijed čega se tijela pronalaze na obali u fazi raspadanja zbog čega je identifikacija dodatno otežana. Nije rijetko da se cijele porodice udave i da nema preživjelih koji bi mogli da identifikuju tijela.
Dobijanje preciznog broja migranata sahranjenih u neobilježenim grobnicama je teško. Istraživanje BBC-ija je sprovedeno na osnovu raspoloživih podataka i saradnje sa lokalnim zvaničnicima, ali brojke su, u najboljem slučaju, samo približne realnosti.
Lokalne vlasti u Grčkoj i Turskoj su priznale da imaju velike probleme da izađu na kraj sa prilivom migranata i da nemaju organe koji bi se bavili isključivo evidencijom broja tijela koja su pronađena na njihovim obalama.
BBC istraživanje je fokusirano na podacima iz Italije, Grčke i Turske. Većina olupina sa leševima migranata su pronađene u južnom Mediteranu. Vrlo je vjerovatno da su migranti koji su poginuli na putu ka Evropi sahranjeni u neobilježenim grobnicama i u Libiji, ali zbog bezbjednosne situacija nije moguće prikupljanje podataka, kažu reporteri BBC-a.
Pored toga, 880 neobilježenih grobnica na groblju Kilios u Istanbulu nisu uključeni u ukupan broj, jer vladini zvaničnici ne mogu da potvrde koliko je migranata među NN tijelima.
Najsmrtonosnija potapanja brodova su se dogodila na putu od Sjeverne Afrike do ostrva Lampeduza u Italiji. Morski putevi ka Malti, Lampeduzi i Siciliji su duži i opasniji nego prelazak Egejskog mora iz Turske do Grčke, čak i u uslovima prenatrpanih čamaca nepodobnih za plovidbu.
Oko 80 posto od milion migranata, koji su stigli u EU preko mora 2015, išli su preko istočnog Mediterana od Turske do Grčke.
Iako Egejsko ostrvo Lezbos razdvaja samo 10 kilometara od Turske, stotine ljudi se udavilo zbog oronulih gumenih čamaca ili malih, trulih drvenih plovila.
"Svako, od NVO, preko vlade do volontera su fokusirani na one koji prežive putovanje, ali rijetko ko se zapita šta je sa onima koji su se udavili" kaže Mohamed Naim, avganistanski volonter, bivši migrant koji živi na Lezbosu od kada je pedalinom stigao iz Turske.
Nakon brojnih brodoloma, centralno groblje na Lezbosu više nije imalo prostora za grobnice. Lokalne vlasti su izdvojile parcelu pored maslinjaka u udaljenom selu Kato Trios za sahranjivanje isključivo NN migranata.
Zvanična procedura registracije neidentifikovanih leševa migranata je slična u Turskoj, Grčkoj i Italiji. Tijelo se fotografiše, ispituje, stave se identifikacione oznake i uzme DNK uzorak. Ali ovaj proces se rijetko poštuje iz različitih razloga. Na primjer, grčka ostrva uopšte nemaju mrtvozornika.
U Italiji ovaj proces vodi Nacionalna služba za nestala lica. U ovom trenutku, najmanje dvije trećine svog rada posvećen je identifikaciji nestalih migranata, kaže šef ove službe Vitorio Piskateli.
"Mi želimo da im vratimo malo dostojanstva sa imenom na grobu umjesto samo šestocifrenog broja" kaže Piskateli.
Migranti koriste i društvene mreže na koje kače fotografije i snimke koje sami fotografišu ili su objavili mediji. U akcijama skupljanja leševa na obalama ili ličnih fotografija lica preminuulih, rodbina sa Istoka pokušava da prepozna svoje najbliže kako bi ušli u trag da li su živi i, ako nisu, gdje bi mogla da budu njihova tijela, piše BBC.
Blic.rs
