Skoro sam u tekstu "Kako su četiri ocila importovana u Crnu Goru 1918. godine" pisao o tome kako su ocila na crnogorskoj kapi uvođena od 1918. godine - kada je srpska vojska okupirala Crnu Goru. Ovđe bih dodao još neka izvanredna śedočanstva koja govore kako su poslije Prvog svjetskog na crnogorskim kapama prisilom uvođena 4 ocila.
U tekstu "U vučjim čeljustima zbog Crne Gore" (Portal Analitika, 2. IX 2013.) istoričar Novak Adžić daje izvod iz pisma crnogorskog emigranta Rada Krivokapića, pismo je objavljeno u "Glasu Crnogorca" 27. jula 1919. god:
"Srbijanci zabranjuju i nošenje crnogorskog ruha, a naročito kape. Izrodi i plaćenici srbijanski uzeli su šajkaču, ili su na crnogorsku kapu stavili Petar I (P I) umjesto Nikola I (N I). Međutijem, ogromna većina naroda, muško i žensko, stavili su kao u velikoj koroti crno na kapu, pošto im je zabranjeno nošenje crogorske kape. Narod je tim baš pametno rekao što misli o sadašnjem položaju Crne Gore".
U istom tekstu Novak Adžić je pokazao i zapis Nikole Tomanova Zeca koji je opisao što se dešavalo na crkvenom saboru kod manastira sv. Nikole na Vranjini, na današnji dan, 9. maja 1919. godine. Nikola Zec priča:
"Ljudi su na glavama nosili crnogorske kape sa inicijalima »N I« (Nikola Prvi), kakve su se decenijama nosile u Crnoj Gori. Na tom saboru došao je i načelnik okruga Cetinjskog, Mitar S. Vukčević, jedan od osuđenih u bombaškoj aferi. On je lično štapom obarao te kape ljudima sa glava. Ova činjenica, inače vrlo interesantna za ocjenu karaktera, baca punu svjetlost na neviteške gestove ondašnjih visokih funkcionera. Crnogorci su se u ono doba vrlo nelagodno osjećali, ako im i slučajno padne kapa s glave, a kad im se to desi na ovako nasilnički način, za njihove pojmove bolje je bilo da im odleti glava. Ali načelnik je sobom doveo bio i žandarmeriju."
