POBJEDA: U knjizi „Filozofija medija“ (ontologija, estetika, kritika) bavite se temama iz kulture i filozofije u kontekstu medija i tzv. „medijske kulture”. U čemu je danas ključna interakcija odnosa masovnih medija i kulture i koji se još estetski, politički i drugi procesi aktuelizuju ovim odnosom?
VUKSANOVIĆ: Ako živimo vrijeme medijski zasnovanog kapitalizma, onda je jasno da oficijelna kultura i komercijalni mediji (a nerijetko i javni servisi) rade isključivo u korist kapitalizma, društva potroš- nje i klasne eksploatacije. Uostalom, nije ni čudo jer posluju u stvari kao industrija, „kulturna”, „medijska”, „kreativna”. I dok su razvojni procesi u kulturi, dijalektički gledano, zasnovani na konfrontaciji i posredovanju („niska” i „visoka”, tj. „popularna” i „elitna” kultura), medijska industrija proizvodi tzv. „jednodimenzionalnu”, matričnu svijest. Riječju, svijest je njen glavni proizvod i on se u obliku informacija proizvodi, razmjenjuje (prodaje) i konzumira, kako na lokalnom, tako i na globalnom tržištu vrijednosti. Zanimljivo je, pri tom, da se u posljednje vrijeme u sve većoj mjeri trguje i nesvjesnim, u čemu prednjače marketinške agencije. Medijska kultura, zapravo, ako se izuzmu alternativni izvori informisanja koji teže otkrivanju istine, te gerilske radio i televizijske stanice, djelimično Internet i drugi nosioci otpora unifikaciji mišljenja i osjećanja, nosi u sebi moment totalitarizma, koji se može kritički sagledati u svim segmentima rada ove industrije.
Opširnije u Pobjedi...
