Prethodnu noć i onu prije nje na Gorici obilježile su - emocije. Više stotina građana pretraživalo je brdo sa Ognjenovim roditeljima do šest sati ujutro. Oko 2:40 mladić Ivan Mališić sa nekoliko drugova dogovorio se sa Ognjenovom majkom Vanjom da se svi okupljeni podijele u grupe oko spomenika, a najveća je bila kod mosta.
Majčino dozivanje
- Ljudi, ovako ćemo, da se rasporedimo da između nas bude po metar. Majka će ga dozivati kako samo ona to zna, a mi ćemo ćutati, stajati i čekati. Bilo šta da se čuje, daćemo jedni drugima znak i krenuti - rekao je Mališić. Sa njim su se saglasili i ostali.
Majka je počela da doziva.
,,Ogiii, Ognjeeeneee“, odjekivalo je Goricom. Majčina nada odzvanjala je brdom, gradom, ali i mnogo šire. Dopirala je do svih koji su u ovim danima spontane solidarnosti zaspivali u ranu zoru, sanjali i budili se sa jednom mišlju – da će prvo što ujutro čuju biti vijest da je mališan pronađen.
Dok je Goricom odzvanjao majčin glas, svi ostali su jezivo ćutali. Trajalo je i trajalo ,,Ogiiii, Ognjeeenee“. Nakon 10-ak minuta od kada je počela da doziva, začuli su se prvi krici.
Svi su se trgli, ne znajaću šta prvo da pomisle. Dio grupe locirane kod spomenika počeo se spuštati ka mostu, odakle se činilo da dopire odgovor na majčine pozive. Krici kao odgovor na poziv bili su sve češći, a nada je porasla.
- Krenimo, nema čekanja, tu je, živ je – čulo se sa više strana od okupljenih građana.
Jedan od tragača, Zoran, koji je spadao u starije pozvao je mladiće sa lampama da se spuste stepenicama ispod mosta. Iz minuta u minut, znatiželja da svi uđu u šumu je rasla, ali nažalost, nije bilo dovoljno lampi. Na mostu se u tim trenucima nalazilo više od 100 ljudi, a onda je mladić viknuo „Evo ga“, nakon čega su svi potrčali ka kapiji kako bi se podijelili i opkolili ga da im ne pobjegne.
Niko nije mario za strah, nepristupačan teren, noć... Sve želje su stale u jednu, koja je posljednjih nekoliko dana ujedinila stanovnike Podgorice i šire.
Bez rezultata
Euforija i radost trajali su pet minuta. Kad se pomislilo da će konačno dječak biti pronađen, kad su krenule i suze radosnice, nažalost se ispostavilo da je i ovo bio jedan od mnogobrojnih neuspješno okončanih pokušaja potrage – Ogija opet nije bilo. Na lica građana vratili su se smrknuti izrazi, isti muk i pogledi u - nigdje.
Petak, treći dan potrage za nestalim dječakom Ognjenom Rakočevićem koji je iz kuće u Ulici Vaka Đurovića izašao 4. maja, nije dao rezultate. I jučerašnji dan obilježili su brojni pozivi građana koji su tvrdili da su primijetili Ognjena. Grupe građana, sa spasiocima, odmah bi se uputile u Masline, Zlaticu, Zagorič, na željezničku stanicu, Rogame, brdo Ljubović, u više navrata pretraživano je korito Morače... Nažalost, ni jedna od tih dojava nije bila tačna.
- Kad je nama koji ga ne poznajemo ovoliko teško, kako li je tek familiji. Čini mi se da gdje god pogledam, njega vidim – sam za sebe komentarisao je vremešni Podgoričanin.
Ognjenov otac Branko zahvalio se svima koji su se angažovali.
- Ne mogu da vjerujem da je ovoliko ljudi došlo. Neki rano i kreću na posao, ali ne odustaju dok ne svane - poručio je.
On se tada, putem tv kamera, obratio svom Ognjenu.
- Sine, ako ovo gledaš, vrati se. Čekamo te. Prvo ću te zagrliti, a onda ćeš dobiti i male batine, nestašni dječače – rekao je Branko.
Potom je ispričao da sumnja da je Ognjen pošao ka rijeci.
- Kad je izašao kroz prozor kupatila u srijedu, mislim da je bilo oko četiri sata ujutro. Moju ženu je na trenutak prevario san i nije ga čula... Skinuo je majicu i ostavio je ispred kuće.
Skidanje majice za njega znači oslobođenje i ukazuje da je krenuo na kupanje, s obzirom da je bio i bos. Volio je vodu, plažu Ploče posebno. U posljednje vrijeme ga je prošla ta želja za vodom, ali on je takvo dijete da kod njega nema prije ili poslije – pričao je otac, drhtavim glasom i suznih očiju.
On je sinoć pozvao građane da odustanu od potrage, jer je klizavo zbog kiše. Međutim, ova izjava nije ih spriječila da nastave da traže malog Ogija.
Ognjen Rakočević ima plavu kosu, svijetao ten i plave oči a visok je oko 150 santimetara. Dječak boluje od autizma, a iz kuće je izašao u donjem dijelu trenerke, bez majice i bos. Građanima je za ove situacije, kao i za prijavu bilo kakvog korisnog saznanja o Ognjenu, na raspolaganju besplatni policijski broj 122. i porodici na telefon: 067/265-960.
