Povodom aktuelne potrage za nestalim dječakom Ognjenom Rakočevićem pitali smo Zorana od čega sve zavisi uspješnost takvih akcija. U sličnim potragama u regionu korišteni su obučeni psi tragači, što ovdje do sada nije bio slučaj.
- Neophodan je adekvatno dresiran pas, to je najvažniji faktor. Bitni su i vremenski uslovi, jer se meteorološka situacija mijenjala nekoliko puta u posljednja dva dana, bilo je kiše, vjetra, sunca, to sve jako smeta psu, jer kvari trag. Treća, možda i najbitnija stvar je - koliko je ljudi prošlo kroz tu kuću, dvorište, odnosno pravcem kojim je mali Ognjen otišao. Ono što ja vidim kao realnu mogućnost je da se doslovce nabasa na teren i da se on traži na tim izolovanim lokacijama gdje je znao da boravi, s tim što tu treba i faktor sreće da bude uključen, pa da bude pronađen baš na nekom od tih mjesta, a ne negdje drugo. Jer da pas od kuće krene da ga traži, ne vidim da bi to urodilo plodom - pojasnio je Petričević.
On je dodao da mu je nejasno zašto pojedine lokacije, konkretno šetališni dio brda Gorica, nijesu bile privremeno izolovane za građane dok je vršena pretraga tog terena.
- Nelogično mi je da nijesu uspjeli Goricu privremeno da „zatvore“. Jer, najveći problem je što mnogo ljudi cirkuliše tim prostorom, trče, voze bicikle, vode kućne ljubimce u šetnju, i sve to ometa tok potrage, ubijeđen sam u to - naveo je Petričević.
On je sugerisao da treba uputiti pitanje nadležnim službama, ima li MUP Crne Gore i ako ima, koliko obučenih pasa tragača za nestala lica i zašto ih do sada nijesu izveli na teren, jer smatra da nije lijepo prozivati ih po društvenim mrežama, kao što to pojedinci rade, napamet i bez argumenata.
