Piše: Bratislav KOKOLJ
Gledam TV, buljim u razgoropađeni lik "jednog od stotinu recentnih, planetarnih najpametnjakovića".I, namah, prisjetih se "izvjesnog", takođe svima znanog, A... Imao sam šest i po godina kada, prvog februarskog jutra 1941. pred odlazak u nikšićku Osnovnu školu na Orion-radiju - čuh sličnu raspamećenu vrisku i usklike jednog nepomenika. Ni dan-danas neznam jeli to bilo u minhenskoj pivnici, u pruskom Darmštatu ili na berlinskom Aleksander-placu.. Prošle su dvije trećine stoljeća. Četvrtog maja o.g. unuk se sprema za odlazak na gimnazijsku nastavu. Naizmenice i unezvereno, zagledan u ekran i nimalo začuđenog đeda. Čudi se i plaši, a đed - "mrtav ladan". Zašto? Pa, ovaj matori pamtiša zna da onaj što na TV grmi, prijeti i kojeviteza neće ili NE ZNA drukčije. On tako laže sebe, obmanjuje druge, a zaluđuje treće. Uostalom, basta mu! Jer iza, tačnije, ispred njega, stoji, ponosno i u transu, kliče masa od 4OO.OOO (obećanih!) mitingških učesnika-istonaumnika.
Profesore, kumim vas bogom /da: mislene imenice se pišu malim slovom/ - ne vodite
goropadnu, do banalnosti populističku, profanu, ultra-provokativnu, bizarno teatralnu - "dinamitsku" i zlim vokabularom nabijenu politiku i retoriku.
Nemojte, profesore, kumim vas kačamakom i drugijem brašnjenikom, da stravite djecu i njihovo djetinjstvo. Ovo i ovakvo, koje je stoput bolje, ljepše i bezbrižnije - nego što je to bilo u ranoj i najranijj mladosti generacije tokom, i godinama nakon Drugog svjetskog rata. Da, da - sjećamo se i spasonosnih UNRINIH paketa i "Trumanovih jaja". Pamtimo i poratni period "života na tačkice", i bonova za benzin, i vožnje par-nepar, i td.
Dabome, znatna većina se gorko prisjeća i miloševićevskog perioda: redova za mlijeko i hljeb naš nasušni, za gorivo koje smo kupovali u bocama na ulicama!
Dobro, znamo da (liše nekima) ni danas - nije baš dobro! Barem ne onako i onoliko koliko je to nužno za pristojnu egzistenciju savremenog homosapiensa.Da,mnozin i nije dobro zbog zala i nepočinstava mangupa u našim redovima. A, znamo i to: nemamo pravu,složnu i nadasve sposobnu i većinsku, opoziciju. I,eto, čini se da od dva zla - biramo ono (mnogo?) manje!
(I, za kraj, anegdota. Žali se komšija da mu je penzija nepunih 200 eura.
Malo i premalo, rekoh - uz upit bi li bio zadovoljan sa 400? -Ja bih kući pjevajući
podviknu on. Dobro, a koliko staža imaš? - Punijeh 20 godina - ponosno uzvrati.
E, pa, komšo, radio si samo pola od "punijeh 40", pa ti je i penzija pola od 400...
Eto, i u ovoj slučaju - drugi je kriv. Drugi, vavijek drugi, a ne - mi).
Nota bene: Iskreni pijetet iliti sučešće - zbog, na današnji datum, smrti divotnog diva među svjetskim liderima i političarima. Znam kojeg i - znamo i pamtimo zašto.
