Piše: Miodrag Vlahović
Razloga i opravdanja da se sačeka još tri sedmice glede ovih neodložnih poslova imaju svi.
Predsjednik Parlamenta silazi sa funkcije puževom brzinom, u stilu indijskih sapunica. Tu ni kraj kraja nema. Skupštinski Poslovnik je sročen tako da omogućava opstrukciju i sve nesuvislije razloge za odlaganje neizbježnog. Predsjedavanje je izgubilo sadržinu i rezone. Ta funkcija je, zapravo, odavno upražnjena, a natezanje je dobilo karikaturalne razmjere. Stolica se teško napušta, očigledno, pa čovjeku treba udijeliti još te tri tričave nedjelje, do dana desete godišnjice i pripadajućih ceremonijalnih dužnosti. Ceremonije i rituali su odavno glavni politički sadržaj na toj adresi. Kada sve bude okončano, otrežnjenje će biti ... otrežnjavajuće.
Predsjednik Vlade i njegov novi kabinet, s druge strane, bi tako dobili dragocjeno vrijeme da dogovore sve kvote, rasporede ambicije, funkcije i sinekure. Jagma za šestomjesečnim namještenjima je pravi vodvilj: prost zaplet, jednostavni likovi, površne misli i plitki štosevi. Niko se, začudo, ne smije - jer su stvari samrtno ozbiljne. Napor da se ulazak u Vladu predstavi kao revolucionarna djelatnost izaziva, ipak, poneki osmjeh. Parlamentarne stranke i lideri koji nikad nijesu iskušali izbore, pa čak ni lokalne u Tivtu, sada razbrojavaju na parove, opozicione i one druge ... Pandemonijum!
Vrijeme do 21. maja bi, takođe, moglo poslužiti da neko pažljivo pogleda "sitnu" odredbu Sporazuma koja predviđa da ugovorene funkcije traju dok se ne ozvaniče rezultati oktobarskih izbora. Interesantno, vaistinu. Da li to znači da već sada treba raspisati transparentni tender za pištaljke, šerpe i lonce? Ti rekviziti, uz neizbježne zastave (kao one "jeftine" kineske, sjećate se?) biće neophodni kada se šestomjesečni ministri sjete da bi se mandat mogao malo produžiti. Još malo demonstracija, suzavca, sporednih i glavnih ulaza u Skupštinu nije na odmet, a ni šatori nijesu valjda štetovani. Kad može Spiker, što ne bi i ministri?
21. maj je i pravi datum da se Demokratski front i njegovi ljutiti lideri vrate u Skupštinu. Obećali su naciji (da sad preskočimo trik-pitanje kojoj) da će se za ukidanje Crne Gore boriti demokratskim sredstvima. Eto prilike da se to prkosno kaže u crnogorskom parlamentu na crnogorski dan nezavisnosti. Mnogo bi bilo da tražimo da to urade na crnogorskom, ali svi oni govore ijekavski, pa niko neće primijetiti da ne zbore taj jezik. Dakle, bujrum, gospodo!
Nijesmo zaboravili, da neko ne zamjeri, ni slavni Počasni odbor za proslavu jubilarne godišnjice nezavisnosti. Lako će Odbor srediti da i zasijedanje Skupštine bude dio programa proslave. Sve se može, kad se hoće.
Uredno je i pažljivo očišćen taj odbor od onih koji su o nezavisnosti zborili mnogo prije svih gorepomenutih. Nikakve štete: i vuci i ovce na broju! O indeksu sitosti ćemo drugi put, kad minu obljetnice.
(Autor je predsjednik Cdu)
