To je u razgovoru za Pobjedu ocijenio prof. dr Milan Vujanić, ekspert za bezbjednost saobraćaja i predavač na Fakultetu za saobraćaj, komunikaciju i logistiku u Budvi, ujedno i profesor na više fakulteta u regionu.
- Trećinu vremena utrošenog na liječenje, medicinske ustanove su angažovane na saniranje posljedica saobraćajnih udesa. Zamislite koliko bi lak- ši bio pristup u liječenju kada ne bi bio tako visok postotak saobraćajnih udesa – ističe Vujanić. Prema njegovim riječima, frapantno zvuči podatak da se u svijetu računa da svako društvo gubi milion eura svakom pogibijom u saobraćaju.
- Broj poginulih se tačno evidentira, broj povrijeđenih ne uvijek, pa se svi troškovi vezani za saobraćajne nezgode „stave na jednu gomilu“ i dijele sa brojem poginulih. I onda se kaže toliko košta jedan poginuli. U svijetu je to milion eura po poginulom. Neko će se zapitati kako se izvlači ta računica. Pa evo, navešću samo nekoliko stvari koje se računaju, a koje običnom građaninu vjerovatno nikad ne bi pale na pamet, a koje jesu posljedice nezgode. Recimo, prosjek starosti ljudi koji stradaju u svijetu u saobraćaju je 22,5 godine. Znači taman završi školu „onda ga ubijemo“. Otprilike je to priča, a u svijetu računaju da bi taj čovjek, da je proživio vijek, 40 godina uplaćivao u penzioni fond, socijalni fond, zdravstveni fond, vraćao državi ono što je država uložila i njegovo školovanje – navodi Vujanić.
Prema njegovim riječima, dodatne troškove proizvodi uviđaj poslije nezgode, zatvaranje puta pri čemu nekoliko sati stotine, možda i hiljade ljudi čeka da se to završi.
Opširnije u Pobjedi...
