Dakle kako prema NATO-u tako i prema Evropskoj Uniji. Što se tiče Evropske unije, to je politička integracija, a ne samo ekonomska; što se tiče NATO-a, prema jednoj ulozi koja nije samo vojna već političko-bezbjednosna. Današnja uloga NATO-a treba da bude strategijska. Ako pomislim na Mediteran, uloga NATO-a je politička uloga, a ne vođenje rata na Mediteranu jer je to nezamislivo. Jedan od razloga zbog kojih Crna Gora predstavlja dodatnu vrijednost za Alijansu je i što ova zemlja ima stratešku poziciju, ne samo geografsku, već i političku. Mislim na dodatnu vrijednost koju ima Crna Gora i koja je u tome veoma slična Italiji. Ni Crna Gora, kao ni Italija, ne smatra, na primjer, da treba da postoji sukob između zapada i Rusije. Italija i Crna Gora smatraju da treba da postoji saradnja sa Rusijom a ne sukobvljavanje, jer ako treba da se zajedno borimo protiv terorizma ISIL-a, onda treba da radimo zajedno. Stoga prisustvo Crne Gore u veoma važim momentima odlučivanja može predstavljati jedan glas koji nije ekstremistički, glas koji se jasno zalaže za međunarodni dijalog po pitanju velikih tema sigurnosti. Rusija je iziritirana, zabrinuta. Vjerujem da će crnogorski nadležni organi znati da objasne, a Italija je to već uradila u više prilika, kako Atlanski savez ne treba posmatrati kao instrument protiv Rusije ili, još gore, u svrhu daljih sukobvljavanja sa Rusijom. To je instrument kolektivne sigurnosti koji, ukoliko je potrebno, mora da sarađuje sa Rusijom. Sjećam se da je, kada sam bio ministar inostranih poslova, Vlada moje zemlje promovisala stvaranje savjeta NATO-Rusija, pozivajući ujedno NATO i Rusiju da rade na zajedničkim interesima. Savjet NATO-Rusija nije ukinut već je jednostavno zamrznut. Ali po određenim pitanjima, pri tom mislim na terorizam, mi imamo zajedničke, a ne suprotstavljene interese. Pa stoga vjerujem da pristupanje NATO-u za Crnu Goru znači presudni korak za učestvovanje u jednoj organizaciji koja garantuje globalnu sigurnost.
Argumenti koje sam naveo govore šta je prednost članstva u NATO-u u geopolitičkom smislu. Prednost u smislu sigurnosti, prije svega, garantuje Crnoj Gori da u budućnosti bude dio evroatlanske porodice koja danas predstavlja najjaču svjetsku organizaciju, a to je NATO. To je značajan politički izbor i u tom smislu želim da kažem da se ne radi o rezultatu koji dolazi kao poklon Crnoj Gori, već je to rezulat koji je Crna Gora zaslužila jer je sprovela reforme, jer je poboljšala bezbjedonosnu situaciju i može u tom smislu doprinijeti Alijansi. Zato je Atlanski savez pozvao Crnu Goru. U ovim stvarima nikada nijesmo imali slučaj da je nekoj zemlji pristupanje NATO-u pruženo gotovo kao poklon: NATO nije poklon već je rezultat velikih zasluga. Stoga Crna Gora treba da nastavi na putu reformi. Reforme se ne sprovode zarad činjenja usluge Briselu, reforme su potrebne zbog građana Crne Gore jer se na taj način stvara moderna zemlja, otvorena za ekonomski razvoj, koja ulaže u obrazovanje i mlade, koja garantuje ono što zovemo vladavinom prava – sistem pravila, sistem prava koji predstavljaju garanciju za sve partnere kao i za građane Crne Gore. Savjet za budućnost koji mi se čini da bi mogao da dam liderima Crne Gore koji su uradili jako puno za ovu zemlju jeste da nastave na putu reformi.
Kada je u pitanju priznavanje crnogorskog statusa u Evroatlantskom savezu, nakon potpisivanja Protokola o pristupanju, što se Italije tiče, ratifikacija pristupnog sporazuma Crne Gore bi mogla da traje samo nekoliko mjeseci. Na osnovu mog iskustva, italijanski Parlament je uvijek davao podršku Crnoj Gori pa se nadam da će Italija, i to je želja koju izražavam, biti prva zemlja Alijanse koja će ratifikovati sporazum.
Takođe smatram da odluku o pruključenju NATO-u treba da donese Parlament Crne Gore. Parlament je izabrao narod. Svi znaju da će najvjerovatnije na jesen ove godine biti politički izbori u Crnoj Gori. To će biti i referendum jer će vlada, predstavljajući se glasačima, reći: donijeli smo našoj zemlji pristupnicu za NATO. Glas koji će građani dati različitim kandidatima na političkim izborima jeste glas koji će uzimati u obzir da su premijer Đukanović i njegova vlada postigli ovaj istorijski rezultat. Dakle, raspisati još jedan referendum ad hoc o pristupanju NATO-u ne samo da bi bio ponavljanje već bi omogućio otvaranje polemike na primjer od strane svih onih koji smatraju da NATO treba ukinuti, da Crna Gora ne treba da uđe u NATO, a to su sve duboko pogrešne stvari.
Na kraju, kao neko ko poznaje dobro sve problematike koje se tiču sigurnosti, mislim da je pozivnica upućena Crnoj Gori da učestvuje na narednom sastanku na vrhu NATO-a jedna korektna odluka. Pregovaraće se o karakteristikama i modalitetu, ali Crna Gora će s punim pravom učestvovati na varšavskom samitu NATO-a. Na tom samitu Crna Gora će sjediti za istim stolom zajedno sa svima nama ostalima.
Franko Fratini, predsjednik Vrhovnog administrativnog suda Italije i bivši ministar vanjskih poslova Italije
(Tekst je napisan na osnovu intervjua datog Televiziji Crne Gore a uz saglasnost i preporuku Ambasade Italije)
Foto: nato.int
