U tekstu se između ostalog navodi da se "u Javnom servisu govori da je neophodno obnoviti dio opreme i da je rukovodstvo planiralo da kupi nekoliko kamera i kompjutera kako bi ekipe RTCG bile spremne za predstojeći izborni proces. Za te namjene bio bi preusmjeren novac koji je bio planiran za koprodukcije, u iznosu od 70.000 eura. To je naišlo na negodovanje trećeg člana Savjeta dr Nikole Vukčevića".
Reagovanje Vukčevića prenosimo integralno:
Neko je vrlo netačno 'adaptirao' informacije iz interne komunikacije medju članovim Savjeta (moj mail koji sam poslao članovim Savjeta) i ovim šaljem svoje reagovanje na navedeno. Da li je posrijedi namjerna ili nenamjerna greška, utvrdićemo tokom dana. Smatram da je iznos od 70 000 eura za koprodukciju veoma skroman (usvojen kao dio budžeta Javnog servisa za ovu godinu), i da njegovo smanjenje na 18 000 zbog izbora - obesmišljava moje dalje učešće u radu Savjeta (nigdje nisam pomenuo riječ ostavka), ukoliko RTVCG nije u stanju iz drugih izvora da obezbijedi ovaj iznos za izbore (budžet RTVCG je, podsjetimo se, oko 12 000 000 + PDV).
Podsjetiću takođe, Savjet je dugo radio na tri važna akta iz domena struke produkcije (koja je dugo bila zanemarena na RTVCG, i jedina sa vidnim zaostajanjem u odnosu na ovakvu vrstu aktivnosti ostalih javnih servisa bivše SFRJ): osamostaljivanje sektora Produkcije u TVCG, definisanje i usvajanje akata za koprodukciju i otkup nezavisne produkcije (sa vrlo skromnim budžetom za ovu godinu - koji bi se povećavao u budućnosti, shodno zakonskoj obavezi povećanja procenta učešća nezavisnih produkcija u ukupnom programu TVCG). Ti akti su na ukupno zadovoljstvo Savjeta - usvojeni jednoglasno i primjer kako se moze raditi stručno, profesionalno i u ime struke, sa tendencijom razvoja CG nezavisne produkcije, Javnog servisa TVCG, standarda EU (kojoj tezimo?) i društva uopšte. Dakle, od javnog interesa. Smanjenjem ovog ionako skromnog iznosa - viseštruko se obesmišljava dosadašnji rad na ovom polju, naročito kada se ima na umu u kom stepenu organizovanja i finansijskih iznosa su budžeti za navedeno - javnih servisa regiona: Srbije, Hrvatske, Slovenije, pa čak i Kosova. Uz to, treba podsjetiti: mi smo jedini od prostora bivše SFRJ koji nemaju svoj nacionalni filmski centar i naši autori se svojski dovijaju da skupe neku crkavicu za crnogorske produkcije. Istovremeno, kad god zatreba nešto 'ozbiljnije' da se snimi - naše institucije bez problema 'uvezu' ekipu iz regiona i plaćamo basnoslovne iznose za TV reklame, TV kampanje, muzičke spotove i slično, i tako godinama. Moja borba u Savjetu je za povećanje domaće produkcije i stvaranje uslova za zapošljavanje našeg kadra, bez obzira sto ja kao reditelj ne mogu koristiti ta sredstva dok god sam u Savjetu (i to moju borbu čini osobodjenu ličnog profita). Ako toga nema: zasto onda školujemo sve one sjajne i talentovane mlade ljude na našim umjetničkim akademijama, mlade ljude koji nas iz mjeseca u mjesec oduševljavaju nagradama koje donose iz svijeta, gdje nas predstavljaju na način koji nas čini ponosnim.
Evo komparacije koliko je cifra od 70 000 - mala (u odnosu na ukupan budget TVCG, kao i u odnosu na uporednu praksu): jedna epizoda humorističke serije u regionu kosta izmedju 20 i 30 000 eura (kod nas je radimo za 3-4 hiljade, odričući se honorara i gomile drugih stvari, sve u želji da nešto uradimo i pomjerimo sa mrtve tačke), film košta izmedju 300 000 i milion eura (kod nas: kad uspijemo da skupimo 100 000 - ostaje nam da smislimo kako da taj film nekako završimo za 5 i vise godina), itd. A sada se predlaže umanjenje te cifre za 2/3.
Za to vrijeme, mnogo kvalitetnih ljudi iz ove struke se ponovo odseljava iz CG (smijemo li to da primijetimo?), kao što je bilo i u posljednjih 50 godina, kada su naši najpoznatiji reditelji, glumci, slikari živjeli i stvarali u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni, Kosovu - i polako se asimilirali u kulture tih država (gdje se često današnji dušebrižnici naljute na navedenu situaciju - ne pitajući se šta je te umjetnike upravo navelo da se odsele). Neće da čekaju i/ili da se bore za vjetrenjačama, prioritetima informative, ali i adaptacijama - poput informacije koja se jutros pojavila. Neće da troše vrijeme i kreativnu energiju - koju namjeravaju da usmjere na svoju umjetnost. Ostanak u Crnoj Gori, sa namjerom da se borimo za svoju struku i standarde svoje struke - to je mjera patriotizma danas, to je nacin na koji živim i radim, a ne banalizacija u broju TV emitovanja telopa 'Da je vječna Crna Gora' i istovremenog umanjenja novca za našu umjetnost i kulturu.
Kada je počeo II Svjetski rat, Vinston Čerčil je uz vojni budžet povećao i budzet za kulturu. Kad su ga pitali: 'Zašto, rat je, kriza je?', odgovorio je: 'A šta mi ovim ratom branimo, a ko ne našu kulturu?'.
A šta mi danas treba da branimo, ako ne našu kulturu (i uslove za stvaranje), u godini u kojoj obilježavamo 10 godina nezavisnosti?
Post. sc.
Navedeni mail sam poslao sa namjerom da se tražena sredstva potraže iz drugih izvora (a ne da se od njih odustane), izvora koji nisu mali, te sa namjerom da se ova vrsta dijaloga, koja bi trebala da bude tehničke prirode, završi interno, van kamera - koje su (na očigledan primjer posljednjih dana) vrlo skone svom 'tumacenju' i montaži. 'ADAPTACIJA' MOG MAILA I NJEGOVO ISKRIVLJVANJE - NA ŽALOST - DOVELE SU DO POTPUNO SUPROTNOG EFEKTA.
