Ako je suditi po iskustvima Pobjedinih izvora, netačna je i informacija da je poginuo prije tri ili četiri dana, jer vijesti o pogibijama, ne samo crnogorskih, nego i državljana drugih zemalja Jugoistočne Evrope, na ratištima u Siriji, Libiji ili Iraku, ako ikad i stignu, stižu, obično, u roku ne manjem od 20 pa do 40 dana. Podrazumijeva se da informatori skraćuju „rokove“, ali ne zbog eventualnih briga o žrtvama i njihovim familijama, no prvenstveno, odnosno isključivo zbog „zaostalih plata“ poginulih i takozvanih ugovornih obeštećenja njihovih porodica, koje nikada, niko nije dobio. O tome mogu svjedočiti gotovo sve ojađene familije tragič- nih žrtava vjerskog fanatizma, a naš list se, svojevremeno, posebno bavio slučajem šestočlane rožajske porodice Salihović - majke sa petoro maloljetne đece, čija je „glava“ izgubila glavu na jednom od ISIL-rati- šta, prije skoro tri godine. Nijedan jedini cent, prema našim istraživanjima, nije dobio nijedan član familije nijednog od džihadista sa ovih prostora… Porodica Salihović živi bijedno; moglo bi se čak reći - ispod svih pragova iole dostojanstvenijeg odnosa bilo koje zajednice prema njenim voljnim ili nevoljnim članovima. Ali - ako ne baš ekonomski i socijalno - jednako pate i familije ostalih poginulih. Polako, ali sigurno - izoluju se u sredinama iz kojih potiču i ne osjećaju se sigurnim. Za Salihoviće, primjera radi, do prije nekoliko mjeseci (a posvjedočili su to svojevremeno i našem listu) nijesu znali ni najviši ro- žajski funkcioneri…(Opširnije u Pobjedi)
