- Iako institucije brže i efikasnije reaguju na obraćanja i probleme građana, podnosioci predstavki i dalje, bez obzira da li nešto traže, pitaju, mole ili predlažu, svoja pisma gotovo bez izuzetka počinju na isti način, ubjeđenjem da je predsjednik Vlade jedina adresa na kojoj mogu riješiti sve svoje probleme – priča Valentina Radulović-Šćepanović.
A problemi su različiti. Građani najčešće očekuju premijerovu pomoć pri zapošljavanju, rješavanju stambenih pitanja, razne vrste jednokratne finansijske pomoći, sponzorstava za organizaciju kulturnih i sportskih projekata. Takođe, mole za pomoć tokom školovanja, stručnog usavršavanja, u svrhe liječenja ili prevazilaženja teške finansijske situacije.
Premijeru se obraćaju i kad imaju prigovore na rad i postupanje neke državne institucije ili privatnog preduzeća. Nerijetki su i građani koji nude partnerstvo i saradnju u realizaciji politika na državnom i lokalnom nivou. Postoji, međutim, i određeni broj pisama u kojima građani od premijera traže nemoguće.
Nerealni zahtjevi
Podnosioci zahtjeva u tom slučaju, kako objašnjava premijerova savjetnica i šefica Biroa za komunikaciju sa građanima, dobijaju negativne odgovore.
- Jedno takvo obraćanje poslala nam je nedavno gospođa iz Herceg Novog, strana državljanka. Navela je da je crnogorsko državljanstvo uslov da bi kao majka troje djece ostvarila pravo na doživotnu mjesečnu nadoknadu i pomogla svom porodičnom budžetu. Piše da joj je jasno da ni po kom osnovu ne ispunjava uslov za sticanje crnogorskog državljanstva, ali ipak moli premijera da joj, mimo regula, izađe u susret – navela je Valentina Radulović- Šćepanović dio sadržine jednog od pisama.
(opširnije u Pobjedi)
